Dijana Uherek Stevanović rođena je 14. 5. 1968. godine u Garešnici, R. Hrvatska. U Pakracu je završila Učiteljsku srednju školu. 1986. godine dolazi u Suboticu, završava Pedagošku akademiju u Kikindi, a posle i Pedagoški fakultet u Somboru –master.
Provela je neko vreme u OŠ „Ivo Andrić” Bjelovac – Bosna i Hercegovina, radeći kao učiteljica, a sad je zaposlena u OŠ „Miroslav Antić” na Paliću. Živi u Subotici. Apsolvent je na Teološko katehetskom institutu u Subotici.
Pored pisanja, bavi se slikarstvom.
Uvrštena je u nekoliko zajedničkih međunarodnih zbornika: „More na dlanu”, „Valentinovo”, „Očaravanje”, „More na dlanu 2″, „Citat. rs”, „Izvan dometa“, „Život na Balkanu“, „Magija“ „Ponišavske priče“, „Almanah 2“ „Arte stih“ i drugih pedeset.
Samostalne zbirke „VANVREMENA” – izdavač Panonske niti, Srbija, BESKRAJ i NOTOVANA, izdavač UG Hrast Hrvatska, objavila je 2013. godine. Zbirke BEZIMENA, ONA izdavač UG Essegg i RATNICA SVETLOSTI izdavač Diogen objavila je 2014. VANVREMENA ARTEMIDA objavljena je za UG Essegg 2015. i zbirka pesama NEBO U ZUBIMA izdavači „Galaksija“ Niš i UBU. U pripremi je knjiga poezije Nevidljiva u izdanju UG Hrast iz Hrvatske.
Pesma „Slavonija“ je pohvaljena i uvrštena u zbornik najlepše zavičajne poezije. Na takmičenju „Pesmi u čast“, pesma „Ritam tišine“ osvojila je prvo mesto glasovima publike.
Dodeljen joj je SUBOTIČKI OSKAR POPULARNOSTI u martu 2013. godine za uspehe postignute u književnosti. Učestvovala je na takmičenju POEZIJE GODINE pesnika Balkana i u prvoj sezoni 2012/ 2013. osvojila prvo mesto. Pobednik je takmičenja „Diogen“.
Dobitnik je mnogih pohvala i nagrada za rodoljubivu, misaonu, ljubavnu i socijalnu poeziju.
Radovi su joj objavljivani u mnogim elektronskim časopisima i internetskim stranicama.
Ima objavljene elektronske zbirke poezije „Nedostaješ mi ti”, „Artemida” „Drugo ja“ i zbirku u 3D varijanti.
Priređivač je „Međunarodne zbirke poezije Citat rs“, međunarodne zbirke pesama i priča za decu „Zagrli život“ – namenjenu deci oboleloj od kancera, međunarodnih zbirki poezije i proze „Goli život u umetnosti“ i „Na marginama života“. Objavila je knjigu pesama i priča za decu „Suncokretaljka“ zajedno sa svojim učenicima i pesnicima Balkana.
Učesnik je mnogih međunarodnih pesničkih susreta. Bila je domaćin Međunarodne karavane poezije u organizaciji KULTURE SNOVA u Subotici.
Jedan od urednika je portala za kulturu, obrazovanje i priključene „Pokazivač“.
Član je Književnog kluba „Sveti Sava“ – Subotica, Međunarodnog umetničkog udruženja „Vizija“, Internacionalne zajednice stvaralaca, Književnog kluba „Orfej“ , Književne zajednice Jugoslavije, Hrvatskog književnog društva, Književnog kluba „Čukarica“ – Beograd i drugih.
Počasni član je Književnog kluba „Duško Trifunović“ iz Kikinde i „Stenka“ Beograd. Osnivač je i predsednik Udruženja balkanskih umetnika.
Predsednica je Delegacije Srbije i ambasador U.M.P. koju je imenovao Silvano Cavaliere Bortolazzi kandidat za Nobelovu književnu nagradu, osnivač neprofitne organizaje „SCUOLA DI POESIA – SCHOOL OF POETRY – SCUOLA INTERNAZIONALE DI POESIA – UNIONE MONDIALE DEI POETI – WORLD UNION OF POETS – U.M.P.“
I TO JE ŽIVOT
Još jedan
isprekidan dan
kao misli.
Šta da radim
ne bih li ga potrošila
bez kusura?
Da razvaljam
amaterski uljem
po kineskom platnu
ili da uvaljam sebe
u kinesku nijansu?
Mnogo pitanja,
a strpljena
za odgovore
malo
učeni mudraci bi rekli
taman.
Da li se to taman,
može izmeriti
krvotokom?
Ne očekujem odgovor,
puštam i ovom danu
da pulsira u meni.
I to je život.
NADA U OKU
Posloži boje
u oku,
razli svitanje
nadom,
zakorači smjelo
u sutra…
Vjeruj paleti života
i ne dozvoli
da neobojeni
nestanemo
bestragom…
BESMRTNOST
Dotakni me
preostalim vremenom.
Uniže mi
nadu ispod trepavica.
Zagrli me
neizgovorenim riječima
i pretoči u nas
besmrtnost stihom.
TIŠINA U ISTINI
Nasukane riječi
udaraju o hrid…
Ljudi potopljenih iluzija
izlaze na površinu.
Da li je ovo novo rađanje
ili tek posljednji krik?
Daljina naslučuje istinu
razlivenom tišinom…
SPOJIMO NEBO
Pružimo ruke,
dotaknimo dlanove,
podignimo most
i približimo
dvije obale
iste nam rijeke.
Spojimo
ovo nebo
još jednim pogledom
koji nam ne nudi
savršenstvo,
već traganje za istinom,
upleteno
u trajanje…
IZGUBLJENA U POLJIMA ŽITA
Zaboravljam
imena ljudi,
tumaram
kroz neke
tuđe gradove,
u sebi iščitavam
neke nepoznate misli,
a tako želim
da sam izgubljena
u poljima žita
i da obitavam
kao najobičniji
korovski mak.
U LJUDIMA
Znam,
danas je kasno
da ispravljamo vodotok
u sebi i oko sebe,
ali zato
zagrlimo
novo sutra
i prije no što opet
otkinemo komad neba
misleći samo na sebe,
pomislimo na bol
u nekim tamo ljudima…
SLOBODNE PTICE
Još jedan dan
trošim upijena
u života klice.
Razmnožavam
sekunde.
minute,
sate…
Otimam se samoći,
lutam beskrajem
u kojem oslobađam
sve svoje zatočene misli
i od njih činim
slobodne ptice.
SLUTNJA
Raznosi me
sila gravitacije
nagovještava
još jedno traganje.
Osjećam se
kao Zemlja
izgubljena u prostoru,
jer
nedostaješ mi Ti,
ali i vrijeme
koje nikad
nećemo
potrošiti zajedno.
Šlajer,
mi gaze nestrpljivi ljudi,
bjelina mijenja boju samoće.
Umorilo i mene čekanje.
A slutnja?
KRIK
Posustajem.
Razlivene misli
podrhtavaju platnom,
slikar amater
gubi boju,
nevješte četkice
umaljane u riječi,
ispisuju nedorečen stih.
Da li mi se to vrijeme sveti
ili
tek praznina
traži
izgubljenu
životna
nijansu…
Očekujem ili odustajanje?
Krik je ispisan zvukom tišine.
ANATOMIJA
Ruke,
robuju razumu.
Oči,
obnevidjele čekanjem.
Usta,
zanjemila tišinom.
Nos,
zaboravio na miris znoja.
Srce,
otkucava preostalo vrijeme.
Mozak,
je na rezervi,
jer sluge se
nikad za ništa
nisu ni pitale.
TRENUTAK TRAJANJA
Višestruki
izljev emocija
na bezimenoj
stepenici
ka gore
ili dolje,
svejedno je,
jer važan je
samo taj,
jedan
jedinstveni
trenutak trajanja
pretočen kroz danas
na putu za sutra.
TIŠINA
Čujete li?
Po nakovanju sreće
ječi tajna nečijeg
neprebola.
Odzvanja daljinom,
širi vidik tišinom
razapinje se
žicom stare gitare
i odlazi,
možda baš tebi,
ne bi li
u ovom vremenu
otuđenosti
pronašla utočište.
Tragaču je ponestalo nota.
Tišina je zavladala Svijetom.
TAMBURAŠKA
Kupila sam
mrvice po podu,
hranila zvijer u sebi.
Natopila
presušenu zemlju
istinom o nama
pa sad više
ne marim za obećanja,
već svoja,
sasvim svoja
slavim uz tamburaše
poraze i pobjede.