Poezija Gorana Gatalice

Poezija

Poezija Gorana Gatalice

 

 

 

 

 

 

NEKE NOVE SVJETLOSTI

Kroz zjenice istoka

svijetlost odmara moje kosti.

Svjetlosti u obraze.

Svjetlosti u kiše.

Svjetlosti u tišine.

.

Ovo je pjesma zanosnica.

Trepere sunčane svjetlosti

kroz mladosti.

Trepere sunčane iskre

kroz svanuća.

Volim sunce

i oči čiste i jasne,

bez predaje uvijek

dočekivati nove večeri života.

Pružam svoje ruke

neutažene za ljubavlju,

dok ostavljam dio uspona

iza sebe.

 .

NA AMOROVOJ STRIJELI

 .

Crvena naranča u mjesečinu pretvorena

Na amorovoj strijeli

Tvoje zjenice

Po zakonima refleksije

Tihi zavjet pticama

Tog jutra u letu

Medene boje nad jezerom

Svaka kap jedna slika

Draga, okreni lice.

 .

Ugrize s tvojih usana

Nosim kao jutra i kao sutone.

S njima živim i pjevam.

 .

LJUBAVNA

 .

Žena nježna kao pamuk

I u starosti ti zaposjedne srce.

S mirisom jeseni prošlih

Kao prije.

Ona putuje s tobom

Kao jedra ptica

Kroz godine tumaranja

Kroz izborane kiše.

S tobom srce pleše

Još uvijek pijano i mlado.

 .

NASLUĆENA SUŠTINA SVIJETA

 .

Oko mene padaju vrutci pepela.

Promičem, sasvim oprezno.

Čekam, da nestane horizont,

i pretvori se u sakate djeliće

iz žežene crvene tinte.

Mimo čekanja, razlike će nestati.

Biti će samo parseci,

nanizani u ekvator i Kineski zid,

oko mene, pod mojim stopama,

a tek sam prešao ulicu.

Dvojbenost, su ova podivljala tijela,

među sedam milijardi ljudi,

ove sirote ruke, u očima gladne Afrike.

Biti će već vijekovi,

nanizani u bezvremenost i ekstazu.

Ne priznajem šutljivost sudbine,

već, vrisak upućen oko svijeta.

 .

U GRADU UGRAVIRANIH PLOČNIKA

Nehajno jutro

u gradu ugraviranih pločnika,

mrmori u odijelima plavih tramvaja,

kroz Branimirovu, preko Glavnog kolodvora,

Držićeve i Ilice do trga

Nepovratno jutro

u gradu ugraviranih pločnika

bez ulične sjete

kojima gazimo svakodnevicom

kiteći jelke iz trgovačkih centara

doduše sa samoćama, nehotice

Božično jutro

u ugradu ugraviranih pločnika

unutar nas, unutar sebe,

s pokojom sitnicom radosti

 .

Goran Gatalica, rođen je 1982. godine  u Virovitici, Hrvatska. Završio je Prirodoslovno matematički fakultet u Zagrebu. 2009. upisuje doktorski studij atomske i molekulske fizike. Cijelo to vrijeme piše poeziju, haiku, ali i kratke priče. Dobitnik je nekoliko desetaka nagrada za poeziju u Hrvatskoj i regiji. Trenutno živi i radi u Zagrebu.

avlija.facebook (Custom)

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net