Poezija Jelene Kočović

Poezija
Jelena Kočović
Jelena Kočović

Jelena Jeka Kočović, r. Stepanović, rođena je 26. avgusta 1984. godine u Kragujevcu, Srbija. Svoje detinjstvo, kao i školske dane, provela je u svom rodnom gradu. U junu 2003. godine završila je  srednju ekonomsku, smer-ekonomski tehničar, a u maju 2004. godine počinje da radi u mlekari Kuc Company kao referent sirovinske službe.

Od malena piše i do sada je napisala oko trista pesama, jednu kratku priču i jednu zbirku priča “Sasvim obična priča” (još je sve u rukopisu).

Do sada je dobila nekoliko priznanja sa učesća na konkursima za poeziju i kratke priče. Njena priča “Novi početak u Sen Tropeu” objavljena je u zborniku savremenih ljubavnih priča.

 

Moja si sudbina

 

Ti si sunce moga neba,

tako me greje tvoja toplota,

ti si sve što meni treba,

ti si čovek mog života.

Mirišeš kao najlepši cvet,

ti si najlepša zvezda što na nebu sja,

moj si ceo svet,

samo tebe volim ja.

Moja si ljubav i radost

i sreća si moja,

moja si sudbina

i ja sam tvoja.

 

 

 

Ti si…

 

Ja se za tebe borim

jer samo tebe volim,

tebe i nikog više,

ovo moje srce

samo zbog tebe diše.

Sa tobom želim da delim

celo bogatstvo svoje,

volim te srcem celim,

sve što je moje,

to je i tvoje.

Jer ti si moja ljubav prva,

slatka, najlepša,

što se samo jednom doživi

i koja se ponovo ne rađa.

Jer ti si u mom životu

nešto najlepše,

hej ljubavi, srećo moja,

volim te od svega najviše.

 

 

Ti si nešto najlepše

 

Kada sam tebe srela ja,

nisam tad ni slutila,

da ću se u tebe zaljubiti,

da ću te ludo zavoleti.

Sada ti si postao

mog života deo,

ti si nešto najlepše,

volim te od svega najviše.

Ti si moja sudbina,

zajedno smo srećni mi,

tebe volim ja

i mene voliš ti.