Poezija Jelene Petrović

Crna Gora

Jelena Petrović, rođena 10. 06. 1980. godine. Živi i radi u Podgorici, Crna Gora.
Godine 2005. diplomirala na Pravnom fakultetu u Podgorici.
Urednik i osnivač internet stranice Plava zvijezda (www.plavazvijezda.com) koja je u svijetu umjetnosti i kulture prepoznata još od svog osnivanja 2011. godine.
Pored sajta, aktivno održava istoimenu Facebook stranicu. Sadržaji sajta su: intervjui sa poznatima i onima koji će to tek biti, reportaže sa detaljima koji nam svima znače, umjetnost i oni koji je stvaraju, kultura, istorija, poetski konkursi, poezija.
“Ispravi se, da bliži si zvijezdama” je životni moto i poruka koju autor želi da prenese svojim čitaocima.
Jelenina poezija je zastupljena u međunarodnim zbornicima i časopisima.
Od 2007. godine povremeno objavljuje putopisne reportaže u dnevnom listu “Pobjeda”. Od 2007. godine član Planinarskog kluba ‘‘Gorica’’ iz Podgorice. U planinarenjima pronalazi posebnu inspiraciju za svoj rad.
Najznačajnije nagrade:
– 2009 — osvojila prvu nagradu na konkursu Književnog kluba ‘‘Rujno’’ iz Užica za najbolju duhovnu poeziju
– 2007 — osvojila drugu nagradu za rukopis ‘‘Amajlija’’ na takmičenju za mlade pjesnike do 27. godina na ‘‘Ratkovićevim večerima poezije’’ u Bijelom Polju.

 

PJESMA

.

Otpjevaću da te volim.
Odsviraću ti zagrljaj.
Odplesati poljubac.

Do Edemsko vrta i Pitagore
isheklaću ti vremeplov.
Do zvijezda ti napraviti
brodić od papira
i tatinih novina iz djetinjstva.
Kroz baštu ću ti posaditi
sjemenke jabuke
a onda gledati
kako niču orhideje
najrazličitijih boja.

Kad poželiš svemir
ja ću ti ga nacrtati
i eto nas tamo.
Kad ne znam šta bih ti poklonila
ja nacrtaću pjesmu
u i njoj jato tigrica.

I sve to može.
I još više od ovoga
dokle god mi se iz srca
ne raspara stih.

.

OBEĆANJE

.

Hoću da zapamtim
ovu pčelu
na žutoj krunici cvijeta.
Hoću da joj obećam
da objaviću knjigu.
Da čitaću poeziju
na ovom, i onom,
pa i onom trgu
ovog velikog svijeta.

Zaustavljaću ljude
i darovaću im stihove.
U iste koverte
stavljaću im i po zrno
osmijeha
pa neka ga posade.
Srce je plodno tlo,
iz tog zrna može
nastati avlija.
Obećavam ti pčelice!

Svakog 22. marta
slaviću ljubav.
Puštaćemo vatreni balon
u vazduh
i baš kao što postoji
jedno Valentinovo,
tako će biti i moje
Jelenino.
A onda svakog 26.novembra
počinjaće proljeće-
leptiravo, bubamarasto
i puno vas pčela.

Neću dozvoliti
da nekad za dvadeset godina
kažem…
“Eh, obećah,
ne ispunih.
Vidjeh pčelu
i slagah je.
Ništa od toga ne bi
i ništa od mene
ne osta.”

Zato na svim planinama
do kojih mi dopire oko
čitaću Borhesa i Nerudu.
Teatralno recitovaću Šantica,
i ulicom Mihala Babinke
u Novom Sadu
stihovima odati poštu Antiću
koji i dalje tuda i svuda
“šašav leti i živi”.

I sve to ti obećavam
i mnogo više.
I neću dozvoliti
da tamo za dvadeset godina
kažem…
“Eh, obećah,
ne ispunih.
Vidjeh pčelu
i slagah je.
Ništa od toga ne bi
i ništa od mene
ne osta.”

 

GALEB

.

Pozdravio nas je galeb.
Pozdravio –
nas dva patuljka
koji hodamo zemljom
zagledani u nebo.
Proparao je svojim krikom
plavetnilo nad sobom,
proparao njime
i tišinu proljećnog jutra.
Gledajući nas sa visine,
pozdravio nas
doletjevši sa obližnje rijeke.

A mi smo tek bili izašli vani
da na obraze utisnemo
sunce koje pobijedilo je kišu,
a na usne pohranimo
zalogaje plavetnog neba.
I primimo pozdrav
od galeba.
I uzvratimo isti,
od nas dva patuljka.