Poezija Mirjane Tachlinski

Poezija
Mirjana Tachlinski
Mirjana Tachlinski

Mirjana Tachlinski, rođena 9. 02. 1962. godine u G. Vukšić, Bosna i Hercegovina. Sa roditeljima seli 1969. u Otok-slavonski. Osnovnu školu završila u Otoku kraj Vinkovaca u Hrvatskoj. Živi u Hamburgu od 1976. do danas. Radila kao njegovateljica, sada je u privremenu mirovinu. Piše poeziju i prozu. Do sada objavila jednu knjigu poezije i proze. Gradska tiskara Osjek, pod nazivom ”Dnevnik usamljene duše”. Radovi su joj objavljeni na 6. međunarodnom festivalu književnosti ”Dani prijatelja knjige” Rijeka 2013. i MESOPOTAMIA INTERNATIONAL POETRY DAY 2013. gdje je osvojila drugo mjesto izvan ex yu.

 

MORI ME DUBOKA SJETA

.

Mori me duboka sjeta
Utonule oči
Lice mi blijedo
Trčim pogledom
Požutjelim slikama
Kroz moje djetinjstvo

U obje ruke zaranjam lice
Od vječne čežnje
Duša mi krvari
Srcem odzvanja
Vapaj jeke
Kao kad od majke
Odvajaju dijete

Umorne mi zjene
Dok misli se roje
U dlanove spuštam glavu
Dani djetinjstva
Sa majkom starom
Stalno se u viziji
Predamnom stvaraju.

.

ŽUDNJA

.

Moje žudnje
Zapletene u nevjeri i neznanju
Taj bezkrajni svijet snova
Dalekih prostora
Što se mjerit nedaju

I kao da letim u visine
Tom izvoru svjetla
Da ispitam mudrost
Tih materija

Žrtva sam zapletena
Nedokučive visine
Vlastitih snova
Duša nesretna
Potlačena
Ispaćena
Stisnuta u svoje dubine
Jeca

Vrijeme donosi
Potonulih olupina
Tajnu koju bol skriva
Dok nokte u oči zarivaju
Te noćne sablasti
Prepuni krikova, jauka

I zaustavlja ritam
Uplašenog srca
Dok tebe u samoći
Budna sanjam

.

U SKROVIŠTU SJETE

.

U skrovištu sjete
U podnožju njenom
Dubokim uzdahom
Duša zavedena
Neshvaćena
Prevarena
Uvrijeđena
Drečava i smiješna
Što u grudima
Neprestalno raste
Za tobom želja

Na prijestolu
Tog okrutnog
Bolesnika samoće
U naručju tuge
Sada dižem oči
Prepune suza
I krećem
Uz povorku bola
Niz zagušenu
Ulicu srca
Hitra otmjena

Da ugušim
Drhtavim prstima
Nespokojne misli
I usnama natopljene
Nagonom za tobom
Svemir ljubim
Na tvojim grudima

.

SVITANJE MI OTPOČE DAVNO

.

Svitanje mi otpoče davno
pregrštima pustao si jutra
razasuo svjetlosne oblutke
obalama darovanih dana

Zorio si pupoljke od nade
vezivao raspregnute želje
kočiom
hitala je ljubav

donosila sakrite u skute
posudice lijeka
iz izvora
probodenih rana

Uplašeno pticu krhkosti
u dlanove sakrio si nježno
postavio poljubaca branke
od čistoće posute vidike

raspleo si travnjake i staze
ukrotio i vodene pute
nesigurja moga šumarke mirisa
pripravljao marno

zaogrnu
siromaško žiće
golotinju
od eve mi mati