Redakcija Mirveta Islamović, rođena 1966. godine u Beranama, Crna Gora. Osnovno i srednje obrazovanje završila u Beranama i u Visokom (Bosna i Hercegovina). Piše poeziju i prozu. Prva samostalna zbirka Napeta koža, 2011. godine Prijepolje. Zastupljena u zbirkama “Kapija istoka i zapada” 2010. godina i “Duhovna konekcija” 2011. godina, Sarajevo; Stihom govorim 1 i 2 2012/2013 godine, Bijelo Polje; “Valentinovo, More na dlanu” 2013. godine, Zagreb; “Izvan dometa” 2013. godine, Sarajevo.
Sa kratkom pričom “Uramljena sjećanja” na temi Bihor ušla je u zajedničkoj zbirci kratkih priča “Buđenje Bihora” 2013. Podgorica. Oprobala se kao prevodilac, zajedno sa književnikom Ševkom Kadrićem prevela je knjigu bosanskohercegovačke najveće fudbalske zvijezde Zlatana Ibrahimovića. Knjigu Jag är Zlatan Ibrahimović napisao je švedski pisac i novinar David Lagerqranz. Knjiga je prevedena sa švedskog na bosanski jeziki “Ja sam Zlatan Ibranimović” 2012. godina, Sarajevo. Član je “Udruženja za Kulturu Novo Sarajevo (KNS-a) i član međunarodnog udruženja književnika i slikara ”Stihom govorim ” Bijelo Polje. Učesnica je Manifestacija ”Zavičajne staze – Bihor” 2011/2012. godine u Petnjici, Crna Gora. U pripremi je njena druga zbirka pjesama. Živi, radi i stvara u Norrköpingu Švedska.
ŽENSKA PJESMA
Ne može pjesnik
drhtaj taj opisati
žena je valcer nježnosti
u samo dva pokreta.
Tad koža oluju pokrene.
Ne mogu to pjesnici,
oni samo zamišljaju
kako prsti vatru izazivaju.
Tad oaza pustinjska krene
i ključa voda uzdaha.
Može pjesnik pisati
ali on se ne zna riječima igrati.
Ne može krik žene opisati.
Njegova strast je meka
jer muškarac dok šapuće
doziva na megdan pustinjski vjetar.
Ne može pjesnik maštu
perom da probudi
pa da je čeka
i do sledećeg jutra
da lavirintom ljubavi
prođe poetesa
pod plaštom ljubavi
ona pokreće nebesa.
Ne znaš ti pjesniče
ženu pročitati,
ona tišinu pokrene
i u mraku kad ti leđa okrene.
NOĆDA POZDRAVIM
Nekako uvijek nam
promakne taj tren
kad tama zori ključeve preda
dok se došaptavaju
svode račune besanice.
I ode noć,
zori se obradovala
kao da bježi od grešnika.
Vladaj, caruj zoro,
danu podaj se.
Zaroni u tom plavetnilu
Čudne su tišine dana .
Čeka se
uvijek nam promakne
kad se jutro rodi.
Ne cvjetaju isto njegovi plodovi.
Noć pozdravim,
danu se poklonim,
java ponosna .
Na staklenim nogama,
nikad sama dok je snova
i viška fildžana.
BUDIŠ ME
Sviće novi dan.
Rasperutani snovi
odletješe uvis
kao perje,
kao bijeli golubovi
krila raširiše,
tama im je štit bila.
Bijesan pogled
na beživotni
telefon bacam.
Budiš me muklo
i ovog jutra:
Gdje su te ruže
kraj mog uzglavlja,
pramen kose
i prebačena ruka
oko struka.
Ponovo mi dušu paraš.
Kažu: Nova nafaka
na pragu mome se odmara.
Navučem osmijeh dana,
otvaram vrata
a na pragu još stoje
jučerašnja nadanja.
Ponovo zvoni telefon
umjesto pijetla dan mi najavi.
Uzglavlje mi je bez ruža
a na grudima mi odmara
umjesto tvoje moja ruka.
LIM
Čujes li pjesmu!
Sa Lima što dolazi.
Ne!
Obale razdvojene.
Hotel Berane zapaljen.
Hareme odbačeno.
Jasikovac zaklonjen.
U srcu vatra gori
Ori se pjesma Sandžačkih igara,
Starih šlaufijada.
Počasnih skokova
Kad ugrije s Jasikovca sunce.
Tad Lim ašikuje.
Ljubi svoje cvjetne obale.
Sad do tebe ne dopire
pjesma sa Lima.
Celuloza ne tukne.
Sad tukne grad od muke i jada.
Mafija vlada sirotinja strada.
Žalosna je pjesma Limom što teče.
Uspomene drage oživjeti neće.
Ivangrade grade u dolini.
U svakom zemanu.
Radovao si se novome danu.
Sad ti Beranski cvijet smeta
Jasikovac, ponos i osmjeh tvog djeteta.
PROLJEĆE U JANUARU
Kad naše
pozne godine zablistaju,
te starost i bore ne priznaju.
Kad pahulje januarske
procvjetaju i behar zamiriše
Tada me čvrsto zagrli januar.
Kad neke kristale ledene
osmjesima našim odlede
slap topline iz očiju krene .
Radujem se proljeću
i tom novom drhtaju.
Tu u dnu duše
moje pozne godine te vole
i beheraju za tebe .
TVOJA LUKA
Ponovo su nemirni prsti
od papira maštu stvarali.
Bijela hartija i ruka vješta
i zaplovi naša lađa
nemirnim vodama.
Eh kad misli raskopčaš,
pa kaldrmom kreneš
do najbližeg potoka
i pustiš našu lađu
da put do tebe pronađe.
Ponovo se igram nemira
razgolićenih shvatanja
da ću jednom biti tvoja luka.
ZIMA
Zima je mirisala na med,
rani behar i na mladost.
Zima je mirisala
na draga sjećanja.
Kao nostalgija nas nosila,
i budila iz snova čežnjom
da nije sama
kad poljima
snježnog carstva
zavlada tama.
Zima je mirisala
na šumske jagode,
na ljubav i život u dvoje.
Na osmijeh dječji,
na pozna klasja,
na dunje žute,
i vruće kestenje.
Zima je mirisala na Lim.
Njegove nježne valove
što sudbinu nam ispisaše
svojim obalama,
a mi slijepi smo bili
da sudbinu svoju vidimo
u rijeci koje se sjećamo.
Zima je mirisala na nas.
Na pozne godine
i sijede vlasi,
na radosni osmijeh
uz igru unučadi.
NORRKÖPING NE SPAVA
Grudvaju se misli
pijani mjesec,
lomi dušu srebrenim sestricama.
Na vrhu Viječnice
sedi on Gull_Olle, bdi nad
gradom, Norrköping ne spava.
Januar cvjeta na sjeveru
ni zime ni idile.
Ni zvuka Balkanskog sevdaha.
Noćas su Sveđani igrali hokej na ledu
ode zlatna medalja Fincima kao iz inata.
Do zore grudva misli biće veća ili manja.
Nježna ili ledena osvanuće kraljica.
Mladi mjesec punog zamijenio
na liječenje ga poslao,
laknulo i zvijezdama.
Januar ne ciči od zime
studen se sakrila.
Iznad Strömmena jato izbjeglih
bijelih ptica ranjenih krila.
Noć je budna, nad nama bdi Gull_Olle.
Anđeo koji ne spava.
BIHORSKE ZORE
Idemo rode
da prošetamo.
Da vidiš, što je izvor voda.
I kako planinski vazduh
grudi siječe.
Idemo naviše uz progon.
Pogledaj ljepotu naše klisure.
Nad nama se nadvila planina,
te nas bratski zagrlila.
Proljeće je i miriše mlada trava
Samo da čuješ,
kako zima ovdje ciči
i studen cijepa stabla.
Diši rode duboko,
da osjetiš ljepotu Goleša –
Tu i tamo su katuni kao
razbacana stada.
Idemo rode, gore nas čeka
ovčavina i ražovna pogača
ispod sača.
Bihorske zore, tople i blage
vjetar kad kudelju svoju rasuče,
i vuk umorno zahrče.
Rominja tmina zagrli nas tama
dok Golešima napajaš stada
u toplom kutku katuna
čeka te pastirica mlada.
SLOVA I KNJIGE
Šta je knjiga bez slova,
nego lice bez osmijeha,
nego violina bez žica.
Šta će nam zora bez sunca,
rečenica bez zareza,
plač bez suza.
Kakav sam je to pjesnik
kad nema mojih muza.
Ja sam kao banka bez para,
ni biblioteka nije bogata
bez njenih malih drugara.
