Poezija Veljka Bosnića

Poezija

Veljko Bosnić

 

 

 

 

 

 

 

ZOROM USKOM STAZOM HITAM

.

Zorom

Uskom stazom hitam

Susretu koji nas čeka

I odlaže smehom

Nemoći i laži

 

Zorom

Snom trčim tom stazom

Kojom sam prošao

Bezbroj puta

Uzalud

 

Zorom

Uskom stazom hitam

Kidajući korake

Običnog jesenjeg dana

 

 

 

PJESMA NOĆI

 

Noć

Daleka i tuđa

 

Crna priča na usnama

Slike koje blijede

Iako tragove slutim

Ovom stazom stići neću

 

Zbog sumnje i slutnje

Vjetra koji hladi moja leđa

Južnog zadaha smrti

Sa prozora kuće na brdu

Kašljanje dugo još čujem

Tu očevu pjesmu noći

Kao putokaz sve ove godine

 

Noć

Daleka a tuga sve draža

 

Otac i dalje kašlje

Nebom se pruža i čeka

 

 

SUTON

 

Starac je tumarao poljem

Kupio zrake sunca

Toplote

 

U jednoj uvali na kamenu

Vidio lik svoje majke

Nemoćno je podigao glavu

Suncu u oči

Tražeći pečat trajanja

 

Suton ipak galopira

Visoko iznad njegove

Glave sjede u travi zaborava

Starac je tumarao zadnji put

Poljem

 

 

ZID

 

Zid diže paravan nad rjekom

Dolje u mulju plače djete

I lomi ruke starica neka

Vidim

Pali anđele

Pogledaj tu bjelu vodu

Oči su mu prazne

 

Zid

Odoljeva godinama

Klizav i strašan

 

Kad je ostao na suvom srušio se

Suzama djeteta

I starice koje nema više

 

 

BJELE TREŠNJE

 

Sanjam još uvjek bjele trešnje

I jedan osmjeh sa hiljade sunca

 

Ni najveća soba

Ne krije uspomene

Prašina čeka u zapećku

Ove zagušljive sobe

Ove sjenke koja traje

Kida gorke uzdahe

Djetinjstva

 

Bjele trešnje

 

Još uvjek bole tabani

Golog djetinjstva

Očiju gladnih

Komšijskih bjelih trešanja