Veljko Bosnić
ZOROM USKOM STAZOM HITAM
.
Zorom
Uskom stazom hitam
Susretu koji nas čeka
I odlaže smehom
Nemoći i laži
Zorom
Snom trčim tom stazom
Kojom sam prošao
Bezbroj puta
Uzalud
Zorom
Uskom stazom hitam
Kidajući korake
Običnog jesenjeg dana
PJESMA NOĆI
Noć
Daleka i tuđa
Crna priča na usnama
Slike koje blijede
Iako tragove slutim
Ovom stazom stići neću
Zbog sumnje i slutnje
Vjetra koji hladi moja leđa
Južnog zadaha smrti
Sa prozora kuće na brdu
Kašljanje dugo još čujem
Tu očevu pjesmu noći
Kao putokaz sve ove godine
Noć
Daleka a tuga sve draža
Otac i dalje kašlje
Nebom se pruža i čeka
SUTON
Starac je tumarao poljem
Kupio zrake sunca
Toplote
U jednoj uvali na kamenu
Vidio lik svoje majke
Nemoćno je podigao glavu
Suncu u oči
Tražeći pečat trajanja
Suton ipak galopira
Visoko iznad njegove
Glave sjede u travi zaborava
Starac je tumarao zadnji put
Poljem
ZID
Zid diže paravan nad rjekom
Dolje u mulju plače djete
I lomi ruke starica neka
Vidim
Pali anđele
Pogledaj tu bjelu vodu
Oči su mu prazne
Zid
Odoljeva godinama
Klizav i strašan
Kad je ostao na suvom srušio se
Suzama djeteta
I starice koje nema više
BJELE TREŠNJE
Sanjam još uvjek bjele trešnje
I jedan osmjeh sa hiljade sunca
Ni najveća soba
Ne krije uspomene
Prašina čeka u zapećku
Ove zagušljive sobe
Ove sjenke koja traje
Kida gorke uzdahe
Djetinjstva
Bjele trešnje
Još uvjek bole tabani
Golog djetinjstva
Očiju gladnih
Komšijskih bjelih trešanja