Redakcija Hadži Fadil M. Kardović
U svakom slobodnom vremenu s Bismiletom i tekbirom Allahu ekber, vjerujući u jednog Boga, potvrđujući Allahovu knjigu, izvršavajući Njegove propise i slijedeći sunet posljednjeg Allahovog vjerovjesnika i miljenika Muhammeda, a.s., čineći istigfar i nafile, zikrili smo i dovili okrenuti prema Allahovoj kući, zahvaljujući Mu što nas je obradovao i počastio da zijaretimo Njegovu kuću, nadajući se i doveći da nam Allah oprosti grijehe, podari zdravlje, snagu u vjeri, na ovom i budućem svijetu, da nama i našim roditeljima, našim precima i prijateljima podari dženet i da nas spasi od džehenemske vatre, da ne dopusti srcima našim da skrenemo kad nas je već na pravi put ukazao i darovao nam Svoju milost i ako Bog da nam ukabuli i primi naš hadž. Amin, ja Rabbi-l alemin.
Za vrijeme hadža Allah nam je podario svako dobro pa i primjerne vodiče: hadži Rifat efendija Jusić, hadži Alen efendija Hasić, hadži Rejhan efendija Hot, hadži Medjan efendija Shaptafi, kao i naši studenti: Kasim Murić, Amel Dautović, Ermin Murić, Bajram Mujević, Samir Fejzić, i Šemsudin Suljević koji su nam organizovali svakodnevno prevoz do Bejtulaha, i prevodili nam sa arapskog na naš jezik, obilazeći znamenitosti koja su nas podsjetila na život Allahovog miljenika Muhammeda, a.s., prije 1435. godine kao i pećinu Hira gdje je Muhammed, a.s., dobio Božijim emerom prvi Ajet “Ikre”, Sura Alek.
Osmog dana zu-l-hidžeta, na mjestu gdje smo boravili u Mekki zvanom Azzija zanijetili smo hadž u srcu i uz to izgovorili: “Lebejke-allahumme hadždžen.” Što znači “Odazivam Ti se Allahu hadžom.” ponovo smo obukli ihrame i prije zevala (prelaska sunca polovice neba), uputili smo se na Minu. Onaj koji obavlja hadž za drugog (bedel), nakon nijeta kaže još i “ime onoga za koga obavlja hadž.” Na Mini smo klanjali pet namaza i to: podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno po dva rekata farza (osim akšama koji se ne skraćuje), a svaki namaz smo klanjali u svoje vrijeme, kao i sabah narednog dana.
Devetog dana zu-l-hidžeta nakon izlaska sunca u prijepodnevnim satima pošli smo na najuzvišnijem časnom mjestu Arafatu učeći telbiju priključivši se najvećem svjetskom defileju, jednoobrazno uniformisanim u ihramima prestavljajući jednu ekipu muslimana u čijem sastavu su više milionski prestavnici muslimana čitavog svijeta, sa jednim ciljem zbližavanje srca svih muslimana i stanuti na Arafatu tom uzvišenom Allahovom mjestu, slijedeći u svemu tome praksu Poslanika, sallallahu alejhi veselem, gdje se dove ne odbijaju tražeći od Uzvišenog Gospodara oprost, milost i bogobojaznost. Hodža nam je održao arafatsku hutbu, gdje nam je između ostalog naglasio da smo darovani Allahovom voljom da se potrefila baš danas džuma, gdje smo se poučili hadžskim obredima u jednodnevnom boravku na Arafatu. Nakon proučenog ezana klanjali smo podne i ikindiju u podnevskom vremenu, jedan namaz odmah iza drugog i skraćeno po dva rekata, učeći za svaki od njih poseban ikamet.
Poslije toga do akšama namaza, okrenuti prema Kibli, svako za sebe ponizno i skrušeno izražavali smo svoju potrebu kod Uzvišenog Allaha obraćajući mu se dovama, ponavljajući više puta. U svakim dovama na ovom mubarek mjestu sjetili smo se naše porodice, roditelja, djece, braće, sestara, bračnih drugova, unučadi, rodbine, komšija, prijatelja, bolesnih, jetima, siromašnih, živih, umrlih i svih muslimana u svijetu i tako dan skrušenosti ispunili ibadetima; milosti i oprosta. Za vrijeme višesatne molitve u mojim očima punih suza ugledao sam u jednog od hadžija lik svog roditelja. Sa tim hadžijom sam se kasnije fotografisao. Nakon ovih ibadeta popeli smo se na arafatsko brdašce koje se zove Džebelu-r-Rahmet gdje su se prvo sreli Hazreti Adem i Hazreti Hava.
Nakon zalaska sunca napustili smo Arafat i krenuli ka Muzdelifi učeći tekbire, telbiju i tehlile. Odmah po dolasku u Muzdelifi klanjali smo akšam tri rekata i jaciju skraćeno dva rekata sa jednim ezanom i dva ikameta, jedan iza drugog. Potom smo se malo odmorili, ležeći pod vedrim nebom, kako bismo imali snage za dalje pješačenje duže od pet sati hoda sa izgovaranjem tegbira i učenjem dova. Na tom putu ka Mini, sakupili smo sedam kamenčića koji su bili veličine lješnika. Po dolasku na Minu prvog dana Bajrama, bacili smo sakupljenih sedam kamenčića na veliko džemre (El-Džemretu-l-Kubra) koje se još zove Džemretu-l-Akabe (koje je najbliže Mekki, a treće kada smo išli sa Mine). Kada smo došli do Džemreta prestali smo sa učenjem telbije. Okrenuli smo se prema Džemretu tako da nam je Mina bila sa desne, a Mekka sa lijeve strane. Kamenčiće smo počeli da bacamo prije zore prvog dana Bajrama, desnom rukom, svaki posebno jedan iza drugog. Uz svaki zamah smo izgovorili “Allahu Ekber” pogađanjem u određeni prostor bez uznemiravanja i guranja drugih hadžija.
Nakon bacanja kamenčića, otklanjali smo sabah namaz i pristupljeno je klanju kurbana. Zatim je većina hadžija obdijalo glavu, dok smo se mi dosta kratko podšišali, sa svih strana glave. Žene su samo odrezale vrhove pletenica. Tada smo skinuli ihrame i okupali se, a zatim u galabijama namirisani pošli kod Kjabe i obavili hadžski tavaf (tavafu-l-ifada), koji je jedan od temelja hadža i bez kojeg hadž nebi bio ispravan. Nakon tavafa klanjali smo dva rekata, kao što je prije opisano u tavafu umre, obavili sa”j a potom smo uz Bismile popili Zem-zem vode i proučili dovu: “O Allahu! Podari mi korisno znanje i obilnu nafaku i lijek od svake bolesti”. Zem-zem voda je blagoslovljena i to je najbolja voda na zemljinoj kugli, koja izvire kod Kjabe između Safe i Merve. To je ujedno piće, hrana i lijek. Zem-zem voda je za ono zašta se zanijeti zato smo svi ponijeli sa sobom po nekoliko flašica kući, a i dobili smo hediju od par litara Zem-zem voder. Jedanaesti, dvanaesti i trinaesti danzu-l-hidžreta, tj. Drugi, treći i četvrti dan bajrama, koji smo išli na Mini, kada smo bacali 2. put 3 X 7, i 3. put 3 X 7 kamenčića na dva i tri džemreta, nakon što sunce prođe polovinu neba. Bacanje smo počinjali od Malog džemreta (EL-Džemretu-s-Sugra), koje je prvo i najdalje od Mekke, potom smo podignutih ruku učili dove koje smo u tom trenutku poželjeli. Nakon toga, uputili smo se ka Srednjem džemretu (El-Džemretu-l-vusta), pojedinačno bacili kamenčiće, a potom dugo skrušeno učili dove. Nakon toga, uputili smo se na Veliko džemre (El-Džemretu-l-Kudra), pojedinačno bacili kamenčiće, a potom nijesmo učili dove.
Posljednji dan u Mekki uz obavljen nijet, ispravno i iskreno kao sve do sada, obavili smo oprosni tavaf (Tavafu-l-veda) a potom klanjali dva rekata sunneta tavafa uz dovu da molimo Uzvišenog Allaha, da primi naš hadž i da bude Mebrur i Makbul i da su nam oprošteni grijesi, da prima naša dobra djela i da nam se smiluje na Sudnjem danu, kada nam neće koristiti imetak niti potomstvo.
Skrušeno sam se zahvalio Uzvišenom Allahu, što pripadam islamu savršenoj vjeri u cjelosti, slijedeći njegovu primjenu koja nam garantuje uspjeh u svakom mjestu i vremenu. Po hairli završetku svih propisa obavljanja hadža, u duši sam osjetio: lahkoću, vedrinu i osjećao sam se psihofizički kao onda kada sam bio u najboljoj takmičarskoj karijeri. Osjetio sam čistu dušu, kao da sam u tom trenutku ugledao čistu tablu (tabula razu) na kojoj ću hairli početi živjeti kao od novog rađanja, i upisivati dobra djela, i slijediti pravi put, a maksimalno izbjegavati puteve zablude. Jer islam svojim propisima obuhvata pravi put i cjelokupni ljudski život i sve čovjekove radnje i stanja kao i događaje, radilo se o pojedincima ili zajednicama i nije ograničen samo na ibadete jer se ne može odvojiti od svakodnevnog praktičnog života.
Iz Mekke u Medinu smo pošli organizovano autobusima, a ona je udaljena od Mekke oko 420 km. koje smo prešli za nekih šest sati vožnje, a znamo da je Muhammed, a.s., obavljanjem Hidžre, prelaskom iz Mekke u Medino prešao za punih pet dana. Prvo smo se smjestili u najluksuznijem hotelu Elef u centru Medine, a nakon toga smo pošli u Poslanikovu džamiju, salallahu alejhi veselem, gdje smo klanjali dva rekata tehijetul mesdžida i obavili posjetu mezarima Resulullaha, sallallahu alejhi ve selem, i dvojice njegovih ashaba, Ebu Bekra i Omera, radijalahu anhuma.
U Medini smo slušali mnoga predavanja i nasihate i organizovano ozijaretili Uhud i Mesdžid Kuba, kao i mezarje Hamze. U Mekki i Medini sa hadži Redžom Agićem napravili smo više od 750 foto snimaka, gdje svaka fotografija govori više od hiljadu riječi, a koliki je značaj svega toga ostaće u srcima našim do kraja života.
Za vrijeme boravka u Medini redovno smo klanjali u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu alejhi va selem, a poslije namaza kupovali smo hedije za naše porodice i najmilije koje smo vraćajući se sa hadža vidjeli u najljepšem nuru, tako smo i mi njima izgledali ponosni što smo muslimani sa svjetlosnim zracima primljenog hadža.
Posljednji dan u Mekki uz obavljen nijet, ispravno i iskreno kao sve do sada, obavili smo oprosni tavaf (Tavafu-l-veda) a potom klanjali dva rekata sunneta tavafa uz dovu da molimo Uzvišenog Allaha, da primi naš hadž i da bude Mebrur i Makbul i da su nam oprošteni grijesi, da prima naša dobra djela i da nam se smiluje na Sudnjem danu, kada nam neće koristiti imetak niti potomstvo.
