Redakcija Hadži Fadil M. Kardović
Hadž, kao temeljnu dužnost naše lijepe vjere islama bila mi je svakodnevno u podsvijesti od mog punoljetstva. S obzirom na moje životne uslove i sva teška dešavanja, probleme i situacije kroz koje sam prolazio, od kućenja do školovanja djece i izvođenja na pravi put. Stvarajući halal finansijske i psihofizičke mogućnosti radi Allaha osjetio sam moralnu obavezu hodočastiti Allahovu kuću (Bejtullah) i time postaviti sebi krunu islama.
Nijjet (odluku) za obavljanje umre i hadža radi Allahovog zadovoljstva i putovanje u Mekku i Medinu s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme Kurban bajrama ili Hadžilarskog bajrama a pod određenim uslovima donio sam uoči prve džume u mjesecu ramazanu gdje sam i upoznao svoju užu i širu porodicu o mom značajnom životnom cilju. Pri upisu za hadž, u Odboru Islamske zajednici Rožaje, na ovu hairli odluku u mubarek danima, zvanično su mi čestitali glavni imam hadži Rejhan efendija Hot i direktor Medrese “Mehmed Fatih” hadži Rahman efendija Kačar i poželjeli hairli put.
Poslije detaljne edukacije o strogim islamskim propisima, bez kojih ne bi bilo ispravno obavljanje dužnosti hadža, obavili smo i vakcinaciju u utorak 16. septembra 2014. godine u Tirani jer je i dobijanje takozvanog “žutog kartona” o vakcinaciji imunizacije i podacima protiv bakterijskog meningitisa jedan od uslova Ministarstva zdravlja Kraljevine Saudijske Arabije i dobijanja vize za ulazak u Mekku.
U petak poslije džume namaza, Odbor Islamske zajednice Rožaje organizovo je u prepunoj sali Centra za kulturu Rožaje u prisustvu svih zvaničnika rožajske Opštine, ispraćaj hadžija i učenje dove za hairli odlazak na hadž uz prigodan program ilahija i obraćanje hadži Ramiza efendije Lubodera i direktora Medrese “Mehmed Fatih” hadži Rahmana efendije Kačara hadžijama, njihovim porodicama i prijateljima o vrijednostima, značaju i samom cilju hadža, kao i njegov nezaboravni doživljaj sa hadža.
Što se tiče strukture ovogodišnjih rožajskih hadžija, analiziranjem evidencije utvrđeno je da su od ukupnog broja 24 muškarci 14 (58.33 %) i žene 10 (41.66 %). Rožaje: Hot Rejhan, Kardovic (Murata) Fadil, Kuč Muhamed, Agić Redžep, Bralić Džemail, Mujević Ramo, Dacić Muhamed, Kujević Abdurahman, Kujević Mustafa, Kalač Bajram, Fetahović Erdžan, Mujević Bajram (bedel za Halimu Dautović), Seid Klica (bedel za Nokić Zejnebu), Irfan Klica (bedel za rah. Agić Iljaza), Mujević Zulfija, Husić Adila, Nokić Mahija, Ćorović Kima, Kurbardović Ćamila, Husović Ifeta, Kalač Ajkuna, Kalač Hajrija, Avdić Sanija, Ćorović Ajna (bedel za rah. Muhameda Ćorovića). Berane: Muratović Rahim. Petnica: Ramčilović Sabro. Plav: Kojić Haljem, Dešić Hasim. Gusinje: Bektešević Šefkija, Mulić (Redžo) Ismet. Bijelo Polje: Kurgaš Ilijas, Hajdarpašić Mevljuda. Podgorica: Tuzović Ruždija, Tuzović Refika (Lela), Hasić Alen. Tuzi: Drešević Ruždija, Orahovac Hajrija. Bar: Kojić Safet, Kojić Sadeta, Murić Safedin, Murić Hajradin, Mehmedović Zaim, Mehmedović Sabrija, Liković Zaim, Husejnović Ibrahim, Kastrati Sadija, Paljević Zejnel, Paljević Hava, Nikezić Suljo, Begzić Gano, Kurtović Emin, Vulić Suljo, Čubić Ćamila, Caprić Hamza, Caprić Akija Ulcinj: Jusufi Rifat, Šaptahović Medjen, Cenović Nusret, Cenović Osman, Ceković Selman, Demirović Dževdet, Kaplanbegu Suzi, Brashanjani Tahir, Brashanjani Teuta, Buzuku Sabri, Dervišni Fatmir, Kapitani Fejzije, Gorana Hasije, Ramusević Mihila, Ramović Ajša, Elezović Albert, Elezović Emir, Cenović Bajram, Mulabećirović Dživat, Derviši Minire, Dodić Sulejman, Ibrisimović Nadžija, Ramović Nadžije, Tafić Sofije, Tivari Safeta, Lanica Sukrete.
28. Zulkade 1435. hidžretske godine ili 23. septembra 2014. godine sa rožajske autobuske stanice, polazeći na hadž, halalile su se hadžije sa svojim porodicama, rođacima, komšijama i prijateljima, gdje su se međusobno miješale emocije radosti uz opraštanje jedni sa drugima, moleći se Dragom Allahu da im ukabuli hadž, svojim roditeljima, braći i sestrama i da ih učini svjesnim veličine poziva na ovu Islamsku dužnost a i vrijednosti samoga čina hadža.
Na tom ispraćaju ostalo mi je duboko urezano u mom srcu jaki stisak ruke i poljubac sa mlađim sinom Fedisom gdje mi je rekao: “Tebi babo moj, sve najljepše želim jer ti to i zaslužuješ, hvala ti za sve što si učinio za mene i našu porodicu, nadam se da ćeš dočekati akobogda da i ja postanem hadžija i time označim početak porodične tradicije odlaska na hadž. Hairli ti put, Allah da ti ukabuli hadž i sevapom nagradi”.
Nakon izvršavanja svih pripremnih obaveza hadža i suneta, na avionskoj liniji Priština-Džeda, u neposrednoj blizini Džide (arap. جدّة; Džida, Jeddah, Jiddah) do mikata hadžije su u avionu donijeli nijet Temettu’, oblačenja ihrama za umru i hadž uz izgovaranje telbije. Prije granice mikata, (prostor koji se naziva hall, a to je prostor od granica mikata do granica Harema, preko koje hadžije ne smiju preći na putu za Mekku osim pod ihramom. Ihram je prvi od sastavnih djelova hadža (rukn). Ihrami su dva duga (bijela) čaršafa u kaja smo se zamotali, ispod kojih nijesmo imali nikakvog veša a koji su nas podsjećali na ćefine i oni su nam bili odjeća za svo vrijeme obavljanja hadža. Jednim čaršafom smo pokrili donji dio tijela, i taj čaršaf smo zvali “Izar”. Nakon što smo dobro pričvrstili izar, ostalo je da stavimo gornji dio ihrama koji se zove “Rida” Drugim isto bijelim čaršafom smo ogrnuli gornji dio tijela prebacivši ga za leđa.
Dolaskom na aerodrumu Džede u ihramima smo klanjali dva rekata za na mikatu. Na prvom rekatu učili smo suru “El- Kafirun”, a na drugu suru “El-Ihlas-Kuljhuvalah” (Ova dva rekata smo klanjali u svojstvu tehijetul mesdžida), a potom smo isto u džematu klanjali skraćeno i spojeno podne i ikindiju namaz. Zbog velike kolone autobusa, na putu iz Džede do Mekke u udobnim, klimatizovanim autobusima putovali smo duže od osam sati gdje smo na više mjesta dočekani od gostoprimnih stanovnika Mekke osmjehom i selamom dobijajući hediju od donatora Ibrahima Al-Ibrahim Zem-zem vodom, sendvičem, kolačima i voćem, gdje su nas svo vrijeme pratili, na Arafatu, Mini, Muzdelifi i sve dok nas nijesu ispratili iz Medine.
Kada smo stigli u Mekku, Aziziju sa sabaha namaza okrenuli smo se prema Kibli i srčanom namjerom učinili nijet temetu’, “Allahu, odazivam ti se umrom i hadžom” – “Allahumme lebbejke umreten ve hadždžen”. Nakon nijeta iz Azizije krenuli smo u autobusima put Kjabe, uzastopno učeći telbije koja se ponavljala u toku putovanja, dok smo mi muškarci izgovarali povišenim glasom i to svako za sebe. Telbije smo prestali učiti kada smo počeli sa tavafom za umru na mjestu gdje je Uzvišeni Allah učinio Mekku svetom od kada je stvorio nebesa i Zemlju pa sve do Sudnjega dana. Kjaba se nalazi u samom centru Mekke i to je najsvetija građevina na Zemljinoj kugli.
Prva Allahova kuća (Bejtullah) koja je uspostavljena ljudima na Zemlji, koja je blagoslovljena i koja je putokaz Pravog puta svim svjetovima. Ni oko koje druge građevine na svijetu tavaf se ne čini osim oko Kjabe. To je Kibla muslimana čitavog svijeta. U Kjabu je ugrađen kamen koji je iz Dženneta i koji je bio bjelji od mlijeka, pa su ga ljudski grijesi učinili izrazito crnim. Iz pravca ovog Crnog kamena počeli smo sa tavafom na glas uzvikujući “Bismillah” i podižući desnu ruku, okrenuti u njegovom pravcu, te dlanom pokazati prema njemu i na glas ponovili tri puta “Bismillahi, Allahu ekber” (U ime Allaha, Allah je najveći). Tavafeći u smjeru suprotnom kretanja kazaljke na satu, primičući se postepeno ka Kjabi s ciljem dotaći i poljubiti je izgovarajući Telbiju: ”Lebbejke-llahumme lebbejke, lebbejke la šerike leke lebejk. Innel-hamde ven-nimete leke vel-mulke, la šerikelek.” Što u prevodu na bosanski jezik znači “Odazivam ti se Allahu odazivam. Odazivam Ti se, Tebi nema ravna, odazivam Ti se. Zaista sva hvala i blagodati i vlast samo Tebi pripadaju. Tebi nama ravna.” Tavafeći između Ruknu-l-Jemanija i Hadžeru-l-Esveda učili smo; “Rabbena atina fi-d-dunja haseneten, vefi-l-ahireti haseneten ve kina azabe-n-nar.” Tako smo pod ihramom obavili sedam tavafa-krugova bez zastajanja učeći telbiju i moleći se na našem jeziku Dragom Allahu da nam podari svako dobro na ovom (Dunjaluku) i dobro na onom svijetu (Ahiretu) i da nas Allah Uzvišeni sačuva džehenemske patnje, podari nam milost, oprost i bogobojaznost, amin.
Nakon što smo upotpunili tavaf sa sedam krugova oko Bejtullaha izašli smo sa prostora Hadžeru-l-Esveda, bez podizanja ruke i učenja tekbira i iza Mekami-Ibrahima, mjesta gdje su u kamenu utisnuta stopala Ibrahima, alejhis-selam, sa kojeg je gradio Kjabu klanjali dva rekata namaza, a potom uz Bismile, osvežili smo se hladnom Zem-zem vodom slijedeći tako sunet Muhammeda, a.s.
Istoga dana nakon tavafa nijesmo pravili veću pauzu, džematile smo pošli na obližnje brdašce Safu, kako bismo obavili sa’j. Kada smo došli do Safe, prije uspinjanja proučili smo kur’anski ajet koji govori o Safi i Mervi da su Allahova časna mjesta… Poslije smo se popeli na Safu, odakle smo mogli vidjeti Kjabu okrenuti prema njoj dignutih ruku, kao kada se dova čini, izgovorili ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovom mjestu učio: “Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći! Nema istinskog Boga osim Jednog i Jedinog Allaha. Kojem nema niko ravan! Njemu pripada sva vlast i sva hvala i On je svemoćan! Nema istinskog Boga osim Jednog i Jedinog Allaha, Koji je ispunio obećanje Svoje, pomogao roba Svoga i Sam pobijedio saveznike (koji su se protiv njega udružili). Ponovili smo ovu dovu tri puta, zatim smo pošli prema Mervi hodajući, učili smo dove i veličali Allaha. Mi muškarci smo u toku obavljanja sa’ja trčali na prostoru koji je danas obilježen zelenim svjetlima u dužini od 80 m. kao što je to radila Hadžera majka Ismaila a. s., dok žene nijesu trčale. Prilikom trčanja vodili smo računa da ne uznemiravamo druge hadžije učeći razne sunnetske zikrove. Kada smo došli na Mervu, okrenuli smo se ka Kibli, proučili tri puta spomenuti zikr i dove i time upotpunili jedno kretanje između Safe i Merve. Saj smo završili na Mervi sedmim kretanjem do nje. Nakon sa’ja, obavili smo umru, skratili kosu sa svih strana, dok su neki i obrijali glavu, a žene su odrezale samo vrhove pletenica. Obavljanjem sa’ja, mi muškarci smo stekli uslove skidanja ihrama i samim tim su nam prestale sve zabrane.
