Poezija Zorana Antonijevića

Poezija

Zoran Antonijević

  ZVEZDE PADALICE

 

Koračam ulicama pustim.

Grobljansko spomenje svetluca .

Stari drvoredi  šušte

oplakuju zvezde padalice.

 

 PRERANO UMRLI

 

Razgrnuli smo oblake

u potrazi za suncem,

izrovarili zemlju

u potrazi za kolevkom,

Po hiljaditi put

sreli smo se

na nevidljivom mostu

da oplakujemo

uzaludno traganje

i jedno drugom

ispijamo suze

izgubljeni u sećanju

na dane

kada bili smo

mladi, lepi i živi.

 

JUTRO

.

Sa prvim zracima sunca
dolaze i sirota deca
doručkuju u kontejnerima.
Pas je pokidao lanac
u bekstvu od šibe
u susret slobodi
završio je

pod točkovima
autobusa.
Javila se i mešalica
komšija opet gradi nešto
što će sutra da sruši.
Otac mi donosi
kafu u krevet
što je stariji
sve je brižniji.
Na TV-u
jutarnji program
pitam se
što se predsednik države
stalno smeška?!
Vraćam se u postelju
nastaviću da spavam
do sudnjega dana.

 

ŽENI IZ MOJIH SNOVA

 

Zamišljao sam te.

Tvoje lice

nije uvek bilo isto

kao ni tvoja kosa.

Menjao sam ti haljine

i cipele

u snovima te

svlačio i oblačio.

Čekao sam,

verovao da ćeš doći

verovao sam

da i ti čekaš mene.

Ali niko od nas

jedno drugome

u susret

krenuo nije.

Daljina je rasla.

Čežnja me je odvela

pred prag praznine.

 

SLEPI RATNIK

 

Ne daju mi da zaspim

Vetrovi

stanari roga

u koji slepi ratnik duva

svoju vojsku pobijenu

saziva.

Jedino ga ja mogu čuti.

Zov njegov kroz mene struji,

Čupa mi oči,

slepom ratniku ih nosi

da njima put svog smiraja nađe.

 

SABOR SENKI

 

Šume su usnule

od opoje pesme

koja ih u zagrljaj zove.

Zemlja treperi,

grobovi kriju svoje cvetove,

reku boji tamno nebo,

vukovi plešu.

Stope kostima kite

svite duša svatova

davno pobijenih

koje venčavaju san i java

ti roditelji drevni

rađaju me uvek iznova

svojom psmom da ih veselim.

 

ja aZoran Antonijević rođen je 28. marta 1979. godine u Smederevskoj Palanci. Živi u Mladenovcu. Objavio je zbirke pesama: Snovi oblačara (2003) – “Bibliotka Despot Stefan Lazarević”, Mladenovac; Sabor senki (2009) – u okviru edicije specijalna izdanja „Šumadijskih metafora“ i Srce obavijeno zmijom (2010) – izdavač Matična biblioteka „Ljubomir Nenadović“ – Valjevo

Poezija mu je objavljena  u antologijama: Rudnici snova, Glasnici neviđenog… Pesme su mu zastupljene i u zbornicima: Šumadijske metafore, Naša knjiga, Beskrajni plavi krug, STO… Satiričnu poeziju objavio u magazinu „Šipak“. Njegova haiku poezija objavljena je u „Diogenu“.

Naklonjen je različitim poetskim izrazima. Piše prikaze, eseje, kratku prozu bavi se  novinarstvom i umetničkom fotografijom (hobi). Nastupao je i na nekoliko pesničkih manifestacija kao što su Poezin open poetry –Ilegala, Pesničenje, Mesopotamian inernational poetry day – Kulturni centar Palilula… Saradnik je redakcije fanzina „Pobuna umetnosti“ koji izlazi u Kruševcu. Član je Književnog kluba Crnjanski (Bijeljina) a krajem 2011. godine primljen je u Udruženje kniževnika Srbije.