Mirza Luboder
SLIKAR KOJI SE RADUJE TUĐOJ SREĆI
Moćne oči i usporeni ali sigurni pokreti samo su vrh ljudske gromade skrivene ispod bremena godina, gorkih iskušenja, uspona i padova koje čovjek sam ne bira, već mu ih život poturi tek tako iznebuha i bez najave. Njegove plemenite ruke naučene da igraju u ritmu srca, neizbrisivo ostavljaju linije života po tabacima crnog presovanog pamuka, koji se stručno zove „kancon papir“ čiji listovi kao da čekaju na red, da im umorne ruke udahnu život i daju ime.
Zećir Luboder čovjek i slikar koji se raduje tuđoj sreći i kojega rastuži tuđa tuga, svoje je krhotine života, poput stare kolibe, složio u dnu bašče svoga bitisanja, tek ponekad, spusti pogled na njih, i duboko uzdahne, vjerujući u islamsko učenje, da sve što čovjeka snađe nije ga moglo zaobići, a sve što ga zaobiđe, nije ga moglo strefiti. Ponekad mu se učini da je i predugo živ. I da živi duže od svih koji žive slično njemu a rijetki su ustvari i zdravi i havijezni. Žale se kako su ostali bez zuba, kose i prijatelja i kako ih niko ne razumije, kao da nisu ni postojali. A On, ne, i ako je zagazio u osmu deceniju života, i dalje prihvata izazove i bori se kao da mu je trideset i neka. Nečesto sam u mučnoj tišini, priča svojim slikama kao djeci. Kazuje im zašto mu ponekad drhti srce i kao pred svjedocima koji će ga nadživjeti, kazuje im tajne svoga shvatanja puteva gospodnjih, koji su sve jasniji. Taj sklad i spokoj, često razbije telefonski poziv ili iznenadni gost, koji je bez kucanja došao na partiju šaha. Tu počiva drugi svijet, ovaj ovdašnji, vidljivi, opipljivi. Šah, mat, šah, mat i tako naizmjenično, često i do kasne ure, smjenjuju se ‘maestralni rivali’ ove drevne igre: profesori, doktori, nastavnici, zemljoradnici, stolari, zidari… Nečesto iblis spusti svoju čaroliju, pa sa jezika pobjegne i ponešto oporo, ali sve je to bez zle namjere i onako jaranski, pa se brzo zaboravi i oprosti.
Ne, ne boji se smrti, već čudnoga vakta i zemana, i tuhaf insana, što đonove svoje potrošiše, ne saznavši svrhu svoga postojanja.
Eto takvim ga vidješe moje oči i kako vidjeh, tako i zapisah.
.
Zećir Luboder rođen 6. juna1941. godine u Rožajama.
Završio srednju umjetničku školu 1965. godine u Herceg Novom i Pedagošku Akademiju (Likovno obrazovanje) 1972. godine u Beogradu.
Radni vijek je proveo kao likovni pedagog u Rožajama.
Samostalno izlagao u Podgorici i Rožajama, kao i na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu (Švajcarskoj, Francuskoj i Bugarskoj).
I danas je aktivan na polju likovnog stvaralaštva.
Kontakt telefon: 067/ 358-434
Posjetite: https://www.facebook.com/zecir.luboder?fref=ts
Tekst i foto: Mirza Luboder
Portal Avlija.me počinje sa predstavljanjem likovnih umjetnika prvenstveno iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svi umjetnici koji žele predstaviti svoj rad mogu poslati fotografije umjetničkih djela u JPG formatu uz biografiju na mejl: [email protected].