Redakcija NATAŠA JOVIĆEVIĆ-KAŠĆELAN LJUBAV PREMA CETINJU I MEDIJIMA
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Još od vremena Kraljevine Crne Gore Cetinje je kao dio tadašnje Evrope njegovalo Crnogorac, Crnogorka, Zeta, Prosvjeta, Orlić, Glas Crnogorca, Cetinjskog vjesnika. 1914. godine na Cetinju je izlazilo 9 dnevnih listova. Tradicija novinara i novinarstva je nastavljena i u narednim godinama i decenijama u gradu pod Lovćenom. Na samom kraju 1944. godine formira se radio Cetinje, a 1976. godine je izašao prvi broj Cetinjskog lista štampanog u Obodu.
Igrom sudbine te iste 1976. godine rodila se junakinja naše priče Nataša Jovićević-Kašćelan sadašnja poslenica lijepe riječi na radio talasima Prijestolnice. Kroz svoje odrastanje i obrazovanje Nataša Jovićević-Kašćelan od svoje rane mladosti pokazuje sklonost ka lijepom pisanju, medijima i javnoj riječi uz to je krasi savršena dikcija koja je prati i dan danas. Nakon završetka visokog obrazovanja Nataša Jovićević-Kašćelan nastavlja stopama proslavljenih novinara i pisaca Cetinja Radovana Jablana, Pavla Đonovića, Novaka Jovanovića, Zagorke Berkuljan. Njena ljubav prema medijima, prema Prijestolnici, i njen profesionalizam koji je krasi uz izuzetnu skromnost čine je posebnom na medijskom nebu Crne Gore. A Cetinje kao grad ima na mnogo toga da bude ponosno, pa i na Natašu Jovićević-Kašćelan koja sa talasa našeg omiljenog radija već godinama šalje brojne dobre vibracije. Ona je onaj lijepi reprezent Cetinja koji sa puno i skromnosti i ljubavi nikada ne priča o sebi. Ali zato uvjek sa velikom ljubavlju priča o drugima raduje se uspjesima grada i svakog stvaraoca koji je sebe utkao u nit Cetinja. Nema kulturnog, istorijskog, akademskog, likovnog projekta, programa, i pojedinca da to njeno vješto i pero i riječ nisu zapisali i ispratili kako u emisijama koje uređuje tako i javnim nastupima istih.
Crnogorska novinarska priča vezana za najljepšu posvećenost rodnom gradu Cetinju kao da je proistekla iz pera Tomas Džefersona koji je jednom zapisao: ,,Da sam morao birati želim li državu bez novina ili novine bez države, bez oklijevanja bih se odlučio za ono drugo.” U ovakvim mislima i jeste sva snaga priče o novinarki koja je svoj profesionalizam i najljepše dugine boje Cetinja istkala na talasima radio Cetinja. Samo onaj ko svim srcem voli Prijestolnicu može da sa takvom predanošću radi teški posao novinara a naša junakinja je to uspjela. I mnogim polarizovanim godinama različitih političkih subjekata Nataša Jovićević-Kašćelan je sačuvala ime i dignitet svoje profesije ali i radio Cetinja. Ljubav prema poeziji, i književnosti su jedan od postulata koje ova skromna novinarka njeguje, čuvajući snagom svog intelekta i lijepe riječi sve one ne samo intelektualne već i duhovne vrijednosti, u sklopu svog poziva. Rad u elektronskim medijima nosi svoju kompleksnost, zato njen pristup svim savremenim i značajnim temama Prijestolnice nosi njen lični pečat koji je autentičan i to je po mnogo čemu odvaja od drugih poslenika medija. Njen autoritet i virtuoznost kojom krasi svaki trenutak ne samo radija već i mnogih manifestacija nosi ono lično i najjače a ona je zaista uspjela u tome.
Predanost i posvećenost sa kojom prati i čuva od zaborava sve bitne segmente Prijestonice, daje mi za pravo da kažem da nikada nije željela da se njen rad i njeni uspjesi na medijima ističu a bilo ih je zaista mnogo. Često zaboravimo da istaknemo ovako posebne građane naše Prijestonice koji su svojevrsno ime i institucija, a Nataša Jovićević-Kaščelan to zaista jeste iz medijskog spektra. Neka ovaj tekst probudi malo razmišljanje o onim pojedincima koji krase Cetinje a čije je ime pored skromnosti i VRLINA da nikada ne govore o sebi, valjda ćemo prepoznati ono DOBRO što nas čini DOBRIMA u svakom sistemu i jednoj i jedinoj nam Crnoj Gori i gradu Cetinju đe zapisah ovaj mali esej o prvoj dami radio Cetinja!!!
