Redakcija U maloj sali Centra za kulturu u Bijelom Polju, 31. maja u 17 sati JU OŠ „Risto Ratković“ organizovala je promociju zbirke poezije ”Tragom pjesnika” koja predstavlja zbir literarnih radova učenika ove škole
U prepunoj sali Centra za kulturu, pristutne su pozdravili: direktor Sinan Spahić, Milena Kuč i Jelenka Ljujić, profesorice književnosti ove škole, kao i Slobodan Obradović, pjesnik i jedan od organizatora festivala dječije poezije ”Kraljevstvo bijelih rada”.
Ideja za objavljivanje ove zbirke potekla je na Aktivu društvene grupe predmeta, a realizovana uz podršku svih zaposlenih u školi. U školi je formiran tim za prikupljanje i obradu podataka u sastavu: Milena Kuč, Jeleka Ljujić, Lejla Lukač Nišić, profesorice književnosti i Slobodanka Kuč, profesorica razredne nastave. Tim je radio na zbirci od septembra prošle godine, a posebno je istačena dobra saradnja između predmetne i razredne nastave.
Zbirka poezije ”Tragom pjesnika” sublimira učeničke radove nastajale u periodu od 2013-2016. godine i predstavlja zbir od 54 pjesme i 24 ilustracije učenika od prvog do devetog razreda. Podijeljena je na sedam tematskih cjelina, koje se tematski razlikuju, ali i skladno dopunjuju. Ilustracije pjesama radili su, takođe, učenici svih uzrasta, a idejno rešenje za korice osmislila je učenica devetog razreda, Saška Bojić.
Mišljenje o zbirci dala je i književnica mr Blaga Žurić u svojoj recenziji knjige gdje je istakla da pjesme, samim tim što su djeca njeni autori, izraz su spontanosti i iskrenog doživljaja. Autori žive u svom vremenu, mada se njihov osjećaj u suštini ne razlikuje od ostalih generacija, iako im njihovo vrijeme daje pečat. Onaj plavi čuperak koji se zavrti u glavi simbol je svakog vremena i svih generacija.
U knjizi su i recenzije profesorica Milena Kuč i Jelenka Ljujić, i one knjizi kažu:
“…Iz poezije zrači ogromna ljubav kojom djeca opisuju književne likove, životinje, prirodu i njene mijene, čovjeka i cijeli svijet. Nesputane riječi izatkale su mozaik motiva koje treba otkriti u malim stvarima i u njima pronaći poruku. Dječija graja, radost, smijeh i ljubav iznjedrili su ovu ispovijest dječijih srca, pa ne iznenađuje naivnost i čistota koja isijava iz svake pjesme ponaosob. Znaju naši mladi pisci za smijeh i sreću, ali spoznali su i onu tamniju stranu života i vrlo odvažno stali u odbranu prava mladog čovjeka i života u cjelini. Ima u ovim pjesmama i gorčine koju napravi prva neuzvraćena simpatija, ima i lutanja i ljutnje, ali sve je to dio dječijeg odrastanja, onog koji najljepše zna da sanja, ali i da bude iskren, iskreniji od svih.” Milena Kuč, profesorica
“Sigurna sam da pojava ove zbirke dječije poezije djeluje iznenađujuće u vremenu kada svi mi postajemo sve više poštovaoci društvenih mreža i popularnih internet portala i blogova, ali upravo mi koji svakodnevno provodimo vrijeme sa djecom svjedoci smo ljubavi koju djeca poklanjaju pisanoj riječi. Promocijom zbirke poezije Tragom Pjesnika želimo da mlade podstaknemo na pisanje jer dječija poezija je jedna igra iz koje se mnogo uči o dječijem svijetu, o svijetu koji je satkan od posebnih niti dječijeg duha. Naročitost ove poezije je u tome što u svom biću nosi bitne oznake djetinjstva, kao što su sloboda, radost, igra, jednostavnost, živahnost i naivno poimanje života u cjelini. Čitaoci su u prilici da tragom naših mladih stvaralaca zakorače u svijet djetinjstva, da probude usnulo dijete u sebi i da na krilima mašte, zajedno sa našim malim pjesnicima stupe na pozornicu iskrenosti, otvorenosti i bezuslovne ljubavi.” Jelenka Ljujić, profesor
Slobodan Zoran Obradović je u svom obraćanju na promociji , između ostalog, kazao i: „…Napravili ste iskorak, pružili ruku zvijezdama, krenuli tragom onog koji je i po moru vidio svoj, a i naš Lim. Ovom knjigom vi ste zaplovili maticom, snažnom i moćnom, zaplovili u susret svojoj budućnosti. Shvatićete to kad jednog dana, već odrasli, okrenete svoju misao i čežnju ka djetinjstvu. Svetionik će vam biti ova knjiga i vaša razigranost u njoj. Pjesnici i pisci ne padaju sa neba i slučajno poput kiše. Njih iznjedri vrijeme, podrže najdraži, poduče profesori, posavjetuju mudri… a ljubav ih uznosi, upijaju je i daju je svakom riječju koju napišu, svakom bojom kojom se poigraju. I ova knjiga nije slučajna. Nastala je iz entuzijazma nekoga ko voli svoju profesiju. Zašto to kažem? Mnogo je škola, ali je malo onih koje su objavile knjige.
Da bi nastala knjiga potrebna je alhemija: da ima neko ko ne radi samo za platu i ono što mora. Nego i neko ko osjeća i voli i prepoznaje talenat, želju i potrebu i u onim najmanjim ali i u vama malo većim, djevojčicama i dječacima. Zato želim, da odam priznanje i naglasim da je dodatni šarm ovoj knjizi dao taj (ili ti, ) ne znam koliko ih je radilo na uređenju) i to je priznanje, jer je knjiga kao cjelina postala jedna pjesma. Oslikava djetinjstvo i odrastanje, čineći je magičnom ali i logičnim slijedom motivski savršeno i skladno usaglašenom…“ U nastavku govora se obratio svojim mlađim kolegama, djeci pjesnicima govoreći o njihovim radovima u knjizi riječima:
“…Vi, mali, najmanji: prvaci, drugaci i trećaci, mogu reći i četvrtaci, reći ću vam jedno veliko BRAVO!
Sve što vi stavite na papir a rezultat je vašeg “napornog“ razmišljanja, mozganja o svemu i svačemu više vrijedi od hiljadu strana mudrih knjiga. U vama je sva jednostavnost, spontanost i ljepota ovog svijeta a od takvog “materijala“ se prave najljepše pjesme, toplije od sunca, nježnije od šapata trave, paperjastije o lastavičijeg repa, smješnije od zečije njuške i mačkovog brka, i vi možete da pozovete na biljegu, na megdan, na junački boj rimama koga god želite i ja pred vama kapituliram, i klanjam se vašem majstorstvu, tako mi masnog pera iz guščijeg repa. Vi petaci do devetaka, e, vama, mogu da kažem i ono što moram da kažem kolegama koje pristupaju ozbiljno “poslu“ pisanja. Znam vas, većinu, sa naših Radionica snova, iz našeg ”Kraljevstva Bijelih rada”. Drago mi je da vas gledam kako rastete, u svakom smislu, i kao ljudi i kao pjesnici. Reći ću vam da je mnogo teže biti dobar čovjek nego dobar pjesnik. Reći ću vam da ne odustajete. Reći ću vam da čitate mnogo. Reći ću vam forma nije bitna, shvatićete i sami odustajaćete od rima, neki će im ostajati vjerni, ali vas pozivam da ne odustajete od pisanja a posebno da nikad ne odustanete od svojih snova. Kad ne odustanete od snova, ni snovi neće odustati od vas…”
