PROMOCIJA BIHORSKIH SUMNJI I KAZIVARTA NA CETINJU
Piše: Božidar Proročić
Primjeri inspirativne multikulture
Na Cetinju je u sali JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš,, sinoć, 18. juna ordžana promocija časopisa za kulturu, umjetnost i društvena pitanja ,,Kazivart” i zbornika kratkih priča ,,Bihorske sumnje”.
O časopisu i knjizi govorili su: profesor književnosti Veljko Đukanović,istoričar dr Adnan Prekić, pjesnikinja Rebeka Čilović, publicista Božidar Proročić i glavni urednik programa u Ck. Bihor, Mirsad Rastoder.
Promociji na Cetinju prisustvovale su brojne ugledne ličnosti kao i predsavnice Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Željka Raščanin.
– Kazivart predstavlja izuzetno, dobro osmišljen časopis za kulturu sa brojnim rubrikama u kojima su zastupljejni poznati kulturni stvaraoci i pisci, pjesnici esejisti, likovni umjetnici ali i oni čije vrijeme tek dolazi, kazao je publicista Božidar Proročić.
Kazivart na najljepši način otvara multikulturni dijalog, povezivanje – prožimanje kulture Bošnjaka-Muslimana u Crnoj Gori sa drugima koji svojim kvalitetom znaže opštu vrijednost, a zajedno i prema kulturama u okruženju. Časopis fokusira teme iz kulture, ne samo u Crnoj Gori nego i van njenih granica i time stimuliše intrkulturalni dijalog.
Pročić ocjenjuje da impresivna imena autora, saradnika, članova redakcije i njihove biografije dovoljno govore sa kojom se ozbiljnošću prišlo ovako značajnom projektu.
Časopis Kazivart je otktovenje ne samo kod nas nego i na široj kulturnoj sceni, i sigurni smo da će i kod naj zahtijevnjih čitalaca osvojiti simpatije, jer je kvalitetatn primjer inspirativne multikulture. U luksuznom izdanju na kolor stranicama ošitava se duh poezije, proze eseja, i mnogih savremenih književnih formi koje su danas, nažalost rijetko vidljive.
Uredništvo Kazivarta je ovim svojim velikim poduhvatom i entuzijazmom na najljepši mogući način obogatilo kulturnu scenu Crne Gore, kazao je Proročić.
Profesor književnosti Veljko Đukanović je istakao:
– Poslije čitanja zbirke,”Bihorske sumnje” pitao sam se: Ima li u Bihoru neko da ne piše lijepo? – kazao je Veljko Đukanović, profesor književnosti,
– Ono što je na mene ostavilo najjači utisak prilikom čitanja ove zbirke je opčinjenost pisaca svojim zavičajem. To nije ni malo čudno ni neobično, jer čovjek koji nikada nije bio u Bihorskom kraju, kao ja, poslije čitanja ove zbirke, Bihor doživljava kao neki svoj drugi zavičaj. Pripovijedači toliko duboko doživljavaju svoj zavičaj kao sastavni i neraskidivi dio njih samih, toliko vjerno oslikavaju predjele i ljude, da se čitalac, htio ili ne htio, mora uklopiti u kolorit Bihora i poistovjetiti se sa glavnim junacima priča. A oni su prikazani kroz jedan duži vremenski period i kroz prizmu glavnog pripovijedača, prvenstveno u prvom licu. Bihor je nešto najljepše i najdraže što nose sa sobom, bilo đe da pođu i bilo đe da žive. On je zvijezda koju vide sa bilo kojeg kontinenta na koji ih je sudbina odvela. Bihor je krajnja odrednica njihovog bitisanja i mjesto đe dolaze da nađu lijek bolnoj i izmučenoj duši. Junaci priča, svjesni svog biološkog kraja, dolaze u rodno mjesto i s uzdahom gorčine i kajanja kažu:
“Bože, zašto li sam odlazio?”
Đukanović zapaža kako težak život i stalna borba za golu egzistenciju, brusi junake priča da slijede moralne vrijednosti.
– Poruka ovih priča je da ono što radimo nije uzaludno: “Baci dobro u vodu, neđe će isplivati”, ali i u nadi da će biti bolje. Čini mi se da kroz priče ove zbirke struji osjećanje pravde. Ako ljudi ne mogu da je zadovolje, i ako im je načinjena nepravda, ima neka viša sila koja neđe odozgo ispravlja nepravde, kažnjava prestupnike, a nagrađuje pravedne.
Smisao svakog dobrog umjetničkog djela je da zagolica čitaoca, da probudi njegova osjećanja i maštu. Čitajući ovu zbirku često sam “bio” u svom zavičaju, vraćao se u svoje djetinjstvo, preživljavao sudbine junaka priča, i mislim da je to dovoljan razlog zašto ovu zbirku treba pročitati, kazao je profesor Veljko Đukanović.