Pored Malovića, istakao bih Ljiljanu Kontić, koja igra majku. Ona je ceo glumački vek provela u senci poznatijeg supruga glumca Dragomira Gidre Bojanića i sa tim se pomirila. Pristala je da više brine o porodici i kući, a da muž gradi karijeru. Inače je, po mom mišljenju, sjajna glumica
Utisci poslije nekoliko epizoda televizijske serije “Đekna još nije umrla a ka’ će, ne znamo” govore da će publika imati razloga da nedjelju uveče provodi kraj malih ekrana sve do sredine januara. Dotle ćemo se družiti oko 600 minuta sa patrijarhalnom crnogorskom porodicom, čiji mir “neđe u onijem brdima” narušava nestašni sin.Umjesto da dobro studira i da se u selo vrati kao “ljekar”, ponos familije, on se uputio u bijeli svijet da osramoti svoje najmilije.Od radio drame Miodraga Karadžića, “Đekna” je prerasla u TV dramu, a sada i u seriju, zahvaljujući inspiraciji pisca, majstorstvu reditelja Živka Nikolića i izuzetno kvalitetnoj glumačkoj ekipi.
– Sve je počelo od jednog pisma, kaže reditelj Nikolić. – Kada sam prvi put pročitao “Đeknu” odmah mi se učinilo da tu ima štofa za mnogo više od radio drame ili pozorišnog komada. Sa Karadžićem sam se brzo našao, posle su svi dogovori bili samo finese.Bitno je što on odlično poznaje taj mentalitet, duhovit je čovjek i ima osjećaj za dijalog. On živi u Vrbasu, mislim da je direktor neke banke, a piše iz hobija.
Bez isticanja
– Kada je TV drama “Đekna” prvi put prikazana na televiziji, dobila je najveće ocjene, zato je, pretpostavljamo, došlo do pogodbe da se snima serija.
– To se nekako logično nametnulo. Moram da priznam da sam se plašio kako ćemo izgurati još devet epizoda i to većinom u jednoj sobi sa nekoliko istih likova. Ali kada je počelo snimanje, vidjelo se da imamo uslove za uspjeh.
Imao sam izvanrednu televizijsku ekipu, sastavljenu od mladih momaka, izuzetno duhovitih, koji su na licu mesta bili provera da li smo u nekoj sceni uspeli. Za glumce sam već rekao sve najbolje. Ne znam koga više da istaknem.
– Pored Ljiljane Krstić, nedavno preminulog Veljka Mandića i Mire Banjac, koji su poznati u jugoslovenskim okvirima, imali ste nekoliko pravih otkrića. To se posebno odnosi na Draga Malovića, koji igra oca Radosava.
– Čudno je to kako nekad jedna nepravda može da se ispravi kada se neko tome ne nada. Drago Malović je pre četiri godine otišao u penziju, verovatno misleći da je sa njegovom karijerom završeno. Ne može se reći da on nije imao lepih uloga u svom životu, igrao je u pozorištima, glavne uloge, ali ga je gledao mali broj ljudi.Kada sam snimao
“Čudo neviđeno” uzeo sam ga za jednu malu ulogu, posle, pripremajući se za
“Lepotu poroka”, setio sam se njega. Rekao sam: nađite mi onog Malovića, i on je tu odigrao jednu manju ulogu, a odlično se uklopio sa Mirom Banjac.I tako čitajući scenario “Đekne” primetim da misleći na glavni lik, Radosava, nikako ne mogu da izbijem iz glave Malovića. Na kraju shvatim da je uloga kao pisana za njega. Pozovemo ga na probno snimanje, on i ne zna da je planiran za glavnu ulogu.
Kad je čuo, nije mogao da veruje.
Počnemo snimanje, a on iz minuta u minut sve bolji. Otvara se čovek, iz njega izlazi ono što se godinama skupljalo. Ima šarma, širok je, pun je kadar sa njim. Posle sam ga uzeo za još jednu dramu, “To kad uvati, ne pušta”, i, evo, sad ga gledate u seriji “Đekna”.
Mislim da brzo osvaja publiku. U jednoj epizodi, gdje mu je partner Mira Banjac, a, da vam otkrijem tajnu, ona će mu biti švalerka, tu je maestralan.
Glumci iz sjene
– Mnogo hvale za glumce?
– Očekujem da će serija pokazati koliko vrede neki glumci koje šira publika ne poznaje dovoljno, dodaje Živko Nikolić. – Pored Malovića, istakao bih Ljiljanu Kontić, koja igra majku. Ona je ceo glumački vek provela u senci poznatijeg supruga glumca Dragomira Gidre Bojanića i sa tim se pomirila.
Pristala je da više brine o porodici i kući, a da muž gradi karijeru. Inače je, po mom mišljenju, sjajna glumica.Treba obratiti pažnju i na mladu Arijanu Čulinu. Ona je Splićanka, završila je Akademiju u Beogradu, a zahvaljujući apsolutnom sluhu, uhvatila je perfektno taj severnjački, drobnjački naglasak.Darovita je glumica i lepo peva.
Stvarni likovi
Pominjući “glumačka otkrića”, a izuzimajući popularnog i poznatog Boru Stjepanovića, koji će se takođe pojaviti u narednim epizodama, Živko Nikolić pominje i Čedu Vukanovića, Zefa Dedivanovića, Gojka Kovačevića…
– Interesantno koliko po tim malim pozorištima ima sjajnih glumaca, a da oni to sami ne znaju da su. Ode u penziju, ne sanjajući šta su sve mogli da učine u životu.
– “Đekna nije umrla a ka’ će, ne znamo” je u suštini jednostavna priča…
– Ko uspe da ispriča o čemu se radi, prekida Živko Nikolić. – Reč je samo o jednom pismu koje hoće da pošalju sinu.
– Teško je održati pažnju gledalaca čitav sat, ako se nešto zbiva samo u četiri zida?
– To su stvarni likovi, glumci su autentični, nose elementarnost tog područja. Uloge nisu tipske, konstruisane… Meni se najviše dopada deveta epizoda, koja traje više od sat, a igraju samo dva glumca u četiri zida.
– Za “Đeknu” se može reći da u sebi ima dosta Živka Nikolića i njegovog stila koji se začeo prije dvije decenije.
– Još od mojih kratkih filmova, pa preko igranih, postoji jedna tanka linija koje se držim, to se zove geneza. Pokazuje se da taj stil funkcioniše, ne samo u zemlji nego i u inostranstvu.U početku je bilo mnogo sumnji oko mog rada. Govorili su da ono što ja radim razumeju samo Crnogorci, pa čak ni oni ne razumeju, navodno. Mnogo sam muke imao, mnogo rada, razmišljanja, svakodnevne sumnje u sebe, koja razara, ali i gura napred.Pitao sam se više puta da li da “otvaram taj svet”… Posle se pokazalo da ako taj svet postoji, on postoji i na drugim mestima u svetu, i tako ga razumeju…
razgovarao: D. Vesović (Ven, decembar 1988.)
Đekna još živi!
Miodrag Karadžić (scenarist) i Živko Nikolić (režiser), nakon velikog uspjeha drame Đekna još nije umrla, a ka’ će, ne znamo, snimili su seriju istog naziva, u kojoj u deset epizoda prepričavaju dogodovštine crnogorske patrijarhalne obitelji.
 |
| Nezaboravni glumački trio: Drago Malović, Ljiljana Kontić i Ljiljana Krstić |
Pater familias je djed, seljak, odgojen u tradiciji života koji se temelji na nekim osnovnim vrijednostima što su ih poštovali još njegovi preci i koje se ruše u sudaru s tekovinama civilizacije što prodire i donosi nove spoznaje o životu i moralu.
Iako svjestan da se stari svijet ruši oko njega, ali u nemogućnosti da se prilagodi novome, on reagira pogrešno: tradicionalnim načinom razmišljanja pokušava razriješiti suvremene zavrzlame i, dakako, pravi još veću zbrku.
Prvi problemi nastaju kad mu unuk odlazi na studij te kad saznaje da od učenja nema ništa i da se dečko lijepo provodi u “bijelom svijetu”. Miladin odlučuje da sina Radosava pošalje po unuka, a da bi skupio novac za putovanje, prodaje konja seoskom skorojeviću i špekulantu Joksimu. Ali, Joksim nema novaca, te iako je odveo konja, izbjegava plaćanje, pa djed Miladin poduzima očajnički korak – odlazi u posudbu, uvjeren kako će mu “svijetao obraz” otvoriti sva vrata potencijalnih kreditora…
To, dakako, nije sve, i nova, bolna iznenađenja slijede, a obitelj, nekoć čvrsta jedinka, polako se počinje osipati.
I u seriji nastupa ista glumačka ekipa koju smo upoznali u drami
Đekna:
Drago Malović, Veljko Mandić, Ljiljana Krstić, Arijana Čulina, Boro Begović, Vesna Pećanac i drugi. Snimatelj je
Slavko Todorović, a scenograf
Boško Odalović.(Najava serije na RTV stranicama, Studio, novembar 1988.)
Preneseno sa:
Redakcija 
