Rizo Popara
MOJ OTAC
Moj je otac bio orač,
orao je i živo blato,
kakvo god da baci sjeme,
njemu nikne suho zlato.
U krš je zabad’o ralo,
krš svaljiv’o u dolove,
i tu kad baci sjeme
ono nikne na mahove.
Rađala je zemlja naša,
plaćala je za uslugu,
oca hljebom, vola žitom,
a sjaj bi davala plugu.
Al’ nestade tih orača
volovi se pogubiše,
a plugove zahrđale
u muzeje nastaniše.
Neće niko plug u ruke,
misle ništa od njeg’ gore,
odali se lakoj modi zemlju
nema ko da ore.
(Iz zbirke “Kad se pjesmi može”)
Istaknuta slika: Oranje njive / internet