Redakcija Said Šteta
PJESMA MALOJ ZVIJEZDI
Ljutim se ponekad, znaš
na oči svoje
dok te u pogled uramljujem
nesmotreno
kao razbojnik što se boji miša
Nije to lahko baš
izabrati boje
koje ti usnama utiskujem
sneno
i molim Svemogućeg da ne padne kiša
Iz jednih očiju
visoko gore
što mi namignu kad zaspim u trenu
i sanjam
kućicu od kamena u koju proviruješ iza zavjese
Oči se smiju
poprave bore
na mome licu i onu smijalicu k’o jufku razvučenu
da odzvanjam
kako se velike ljubavi samo na daljinu dese
Onda se budim, u strahu prenem
bacam visoko
kao zavežljaj pogled, na mali oblak bijeli
naslonjena, zasjeniš boju zlata svojim sjajem
Uzjašem čežnje nesedlane i krenem
da ti dojašem u oko
u njemu da odšutimo što reći smo htjeli
Pišeš!
reći ćeš na mojim ramenima zastala da trajem
