Said Šteta
SLOMLJENI CVIJET
Odavno misli rove
dok hodim nogama bosim
šta bih ti mogao dati?
Kako da poklonim snove
koje svoj život nosim
i ne daju se poklanjati
Na prste nožne sam stao
ja pjesnik i neznalica
zvijezda mi bježi nebesima
A tebi bih je dao
jer ovim rukama ne znam
iščupati srce u grudima
Kako ti pokloniti svijet
hiljadu cvjetova malo
i mnoge bašče mirisne
Evo sam slomljeni cvijet
sunce mu boju izbrisalo
a pod suzama kisne