Said Šteta: Tiho

Poezija

Said Šteta

 

TIHO

 

Mjesec je čekao sunca zraku

da i on sija

k’o što i ja  riječ da me istopi

kao komad stakla

Tiho

Da ne pomjeriš sjenke u mraku

tako mi prija

šum trepavica kad se oko sklopi

ali se riječ izmakla

 

I padala je puna trnja

sa tvojih usana

ostavljajući krvavi trag

na čežnjiva čula moja

Tiho

Noć je postala crnja

na mlado lišće slana

ti si je dovela na prag

sad je gospodarica tvoja

 

Tiho

Reci prije oluje

kako je slučajno

kiša pala

i more zamutila

Tiho

tako se jasnije čuje

i raduje me beskrajno

ta iskra mala

ljubavi koju si prešutila