Jasna Jašaragić
JEDAN MART, JEDNO PROLJEĆE
Sjećam se marta prošloga ljeta,
od same pomisli obuzme me sjeta,
žubori rijeka, miriše cvijeće
mi, i more sreće.
Povjetarac se igra u mojoj kosi,
bič po bič lagano nosi,
u glavi odzvanja rečenica tvoja:
“Kako si mi lijepa pahuljice moja.”
Sreća vlada među nama,
ti gospodin, a ja dama,
nisam znala za patnju i muku,
sve dok sam tebe držala za ruku.
I opet je mart i opet je proljeće,
sve je drugačije kao da je prošlo stoljeće,
i opet rijeka žubori i opet miriše cvijeće,
ali je nestalo naše veliko more sreće.