Redakcija Tarik Dautović, vijećnik Stranke demokratske akcije u Općinskom vijeću Stari Grad Sarajevo, na svom Facebookprofilu objavio je kako će Ulica Maršala Tita u glavnom gradu Bosne i Hercegovine biti preimenovana u ulicu Alije Izetbegovića. Napisao sam pismo Tariku i svim sličnima koji se nadobudno i neiskusno odvaže uploviti u politiku i razmetati arogancijom i neznanjem:
“Mnogo je, sine Tariče, narodnih mudrosti kojih bi se, kad te uhvati napast da pametuješ, trebao prisjetiti. Bog je stvorio jedna usta, a dva uha, da dva puta više slušaš nego što govoriš. To ti je prva.
Predlažeš, sine Tariče, da se Ulici Maršala Tita u Sarajevu promijeni ime. Pripadaš podmlatku stranke čijeg bi jednog od osnivača nagradio imenom glavne ulice u glavnom gradu. Ne govoriš ti to, sine Tariče, zbog Alije, nego hoćeš da se uližeš lideru, sinu njegovom, ne bi li u budućnosti isposlovao za sebe kakvo zgodno mjesto i privilegije. Nemoj se, sine, prodavati za čokoladu; kad se prodaješ, uzmi iznos da te kasnije samog sebe ne bude stid. To ti je druga.
Uči, sine, uči…
Prijetiš, sine Tariče, a to ne valja ni na dunjaluku, ni kod Uzvišenog. A na njega se pozivaš i u njega kuneš. Ako ste toliko jaki, što svojevremeno ne rekoste ‘Mrš!’ visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Paddyju Ashdownu kad nije dozvolio da se aerodromu u Sarajevu da ime Alije Izetbegovića. Snaga se na jačima dokazuje, a ne onda kad je jasno da otpor neće biti jak. Ne laži, sine Tariče, da ti samo iznosiš svoje mišljenje. Mišljenje se iznosi bez prijetnji, predlaže, očekuju se da se o tome oglase i drugi koji s tobom dijele ovaj prostor. Sakrio si se iza snage stranke, pa seiriš što bi se, a ne bi me začudilo, moglo i ostvariti to što predlažeš. U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne ponizi. To ti je treća.
Nakitio si, sine, pored imena Josipa Broza svašta. Zločinac, diktator, i šta sve ne. Kažu, kad nemaš činjenica, kitiš priču epitetima. Mudrome malo riječi dosta. To ti je četvrta.
Ali, to je manje važno. Za njega, Maršala, nijedan sud nije utvrdio da je zločinac. Ako tvrdiš da to jeste, širom si, sine, otvorio vrata da i za Aliju, za kojeg se tako gorljivo kao boriš, neki drugi, nedobronamjerni, isto kažu. A ni za njega nijedan sud to ne reče. Učeni ljudi kažu, a i knjige tako govore, da je izmjenama Ustava SFRJ iz 1974. godine tadašnjim Muslimanima, danas Bošnjacima, dato pravo na izjašnjavanje kao ravnopravnom narodu unutar jugoslovenske federacije. To nije moglo proći bez dozvole diktatora, kako ga ti nazva. Sve i da je bio, Maršal, nešto od toga što ti nabroja, ti o tome ništa ne znaš osim iz priča. Kao ni o Busuladžiću, Kajtazu i drugima. Uči, sine, uči, tako nas Uzvišeni upućuje. Bolje je svašta jesti, nego svašta govoriti. To ti je peta.
Kažeš, sine Tariče, da govoriš u ime nove generacije Bošnjaka. Poznajem mnogo mladih Bošnjaka, kako kažeš – nove generacije, za koje svjedočim da u njihovo ime ne govoriš. Malo je, sine Tariče, 686 glasova, koliko si dobio da postaneš vijećnik u jednoj sarajevskoj općini, da bi mogao sebi uzimati za pravo da govoriš u ime generacije, posebno o ovakvim pitanjima. Ne uzimaj sebi više nego ti pripada, izgubit ćeš i to što imaš. To ti je šesta.
Mudar je narod koji hoćeš da predstavljaš, da govoriš u ime njegove nove generacije. Pa, poslušaj ga ponekad, ne očekuj da on sluša tebe.
Da se nisu prilagodili…
Kome, ba, da se mi više prilagođavamo – citiraš, sine Tariče, bivšeg reisa Mustafu ef. Cerića. Da se Bošnjaci nisu mudro prilagođavali vijekovima, danas ih ne bilo. A mali narodi koji nisu bili u stanju prilagoditi se u povijesti, nestali su. Lijepa je drčna mladost ako iza te drčnosti stoji dobar temelj. A tog temelja u tebe, sine, nema. Ili ga bar ne pokazuješ istim žarom koliko aroganciju, mržnju i neznanje. Narod davno rekao – danas vezir, sutra rezil. To ti je sedma.
Očinski ti savjetujem, tebi i tebi sličnima, da se radije ugledate na aktuelnog reisa Huseina ef. Kavazovića i slušate i pamtite njegove poruke.
Ne kažu ljudi džaba, sine, da postoji točak istorije. Nekad si na vrhu, nekad na dnu. Tebi i tvojima pripalo da ste sad na vrhu, ali nije to dovijeka. Tako je kroz istoriju ulica kojoj bi da mijenjaš ime promijenila tablu četiri puta – od Ćemaluše, pa Franza Ferdinanda, pa Aleksandra Karađorđevića, pa Ante Pavelića, do Maršala Tita. Došli novi, pa hoće da je nazovu Alije Izetbegovića. Onda će opet doći novi. Kad-tad. I onda joj dati novo ime. Vidiš li, sine, koliko je to besmisleno. Ako vidiš, ima nade za tebe i one koji bi da te slijede. Ako ne vidiš, nek ti je dragi Bog, na kog se pozivaš, u pomoći.”
_____________________
Izvor: Al Jazeera
