DVIJE ZNAČAJNE MONOGRAFIJE H. MARKIŠIĆA
O KULTURNOJ TRADICIJI PLAVSKOG KRAJA
Mr. Halil Markišić: „Islamska epigrafika u Plavu i Gusinju“
(Rožaje, 2016., str. 150) i „Kulturne vrijednosti Plava“
(Rožaje, 2016., str. 340)
Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ[1]
Slovo o autoru:

Mr. Halil MARKIŠIĆ, znanstvenik i profesor, rođen je u Vojnom Selu kod Plava 1. januara 1947. godine. Roditelji: Ramo i Mejrema (rođena Musić). Četiri prva razreda osnovne škole završio je u Vojnom Selu, a druga četiri u Plavu. Srednju poljoprivrednu školu, voćarsko-vinogradarski smjer, završio u Peći (1966). Studirao je na Filozofskom fakultetu, Odsjek za biologiju, Univerzitet u Prištini (diplomirao 1970. godine). Od 1970. g. radi kao profesor biologije i hemije u Gimnaziji “30. septembar” u Rožaju. Na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučiliša u Zagrebu završio je jednogodišnju specijalizaciju za savremenu nastavu biologije, gdje je odbranio specijalistički rad pod naslovom Praktičko značenje mikroorganizama i njihova obrada u školama 1979. godine. Na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, odbranio je 1987. godine magistarski rad pod naslovom “Struktura i dinamika mezofilnih livada na planini Hajli” i stekao zvanje magistra bioloških znanosti. Nakon toga, Prosvjetni savjet Crne Gore dodijelo mu je zvanje – viši pedagoški savjetnik 1995. godine. Od 1997, do 2003, godine bio je član Prosvjetnog savjeta Crne Gore, glavni i odgovorni je urednik Rožajskog zbornika od 1995. godine i časopisa “Avlija” – za kulturu, znanost i društveni život (Rožaje).
Za izuzetan doprinost u vaspitno-obrazovnom svom pedagoškom i znanstvenom radu dobio je nagradu “30. septembar” opštine Rožaje 1982. godine i državnu nagradu OKTOIH 2004. g. Pored neposrednog nastavnog rada, profesor H. Markišić bavi se specijalnostima: botanike, fitoekologije, zaštitom životne sredine, metodikom nastave biologije i kulturnom baštinom Bošnjaka. U stručnim časopisama i revijama objavio je veći broj znanstvenih i stručnih radova i knjiga iz oblasti floristike, fitocenologije i metodike nastave biologije (od kojih su neke štampane u vipe izdanja). Autor i koautor je knjiga: “Laborotorijsko-mikroskopska tehnika sa metodologijom istraživanja” (za II razred srednjeg obrazovanja, sa prof. dr. Jovanom Kavarićem, 1980), “Zaštita životne sredine” (za IV razred srednjeg obrazovanja, sa prof. dr Radomirom Lakušićem, 1981), “Pet zbirki kontrolnih zadataka iz biologije za gimnaziju” (sa prof. dr. Slobodanom Radončićem), “Ljekovite biljke i jestive gljive okoline Rožaja” (sa prof. Radomirom Lakušićem, 1988), “Enciklopedijski leksikon ekologije i zaštite životne sredine” (sa prof. dr. Slobodanom Radončićem, 1996), “Priroda Rožaja” (sa prof. dr Živoradom Martinovićem), “Markišići i njihove odive”, “Staro Rožaje” (sa Hajrisom Luboderom). Markišić je dao značajan Bihoru i sandžačkom kraju. Urednik je časopisa “Rožajski zbornik”, „Islamska epigrafika u Plavu i Gusinju“ (Monografija, Rožaje, 2016), „Kulturne vrijednosti Plava“ (Monografija, Rožaje, 2016). Član je Udruženja književnih i naučnih radnika Rožaja i Matice Bošnjaka – Društva za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, član je Prosvjetnog savjeta Crne Gore, predsjednik podružnice “Almanah” za grad Rožaje, utemeljivač Fondacije za stipendiranje učenika i studenata iz Rožaja, član rukovodstva ekološkog pokreta “Zelene Crne Gore”. Svim aktuelnim aktivnostima, pored zavičajnog Plava, pripada bihorskim stvaraocima, jer je čitav radni vijek proveo u Rožaju. Živi i radi u Rožaju i Plavu.
Struktura Markišićevih knjiga:
„Najstarije građevine orijentalne arhitekture u plavsko-gusinjskom kraju su džamije sagrađene od drveta ili u kombinaciji kamena i drveta, sa drvenim munaretom i strmim, četvorovodnim krovom pokrivenim šindrom. One su bile središta vjerskog i društvenog života lokalnog stanovništva, vjekovima se koriste, održavaju i obnavljaju. Uticaj orijentalne arhitekture vremenom se proširio na kuće, kule, nagrobne spomenike i druge objekte. Sve te objekte krasi islamska ornamentika, a neke i natpisi ispisani arapskim pismom na osmanskom (staroturskom), turskom ili arapskom jeziku – islamska epigrafika. Pored džamija i kula, u ovom kraju je sačuvano nekoliko nišana iz osmanskog perioda sa natpisima. Objekte sa natpisima na orijentalnim jezicima kao veoma značajne spomenike kulture iz osmanskog perioda na ovom prostoru, opštinske i državne institucije trebale bi da zaštite od daljeg propadanja,a najvrjednike da proglase za kulturna dobra.“
Mr. H. Markišić
- „Islamska epigrafika u Plavu i Gusinju“ – Pored Predgovora, Literature, Recenzije i Bilješke o autoru, ova monografija sadrži četiri poglavlja, koje nose sljedeće naslove: 1. Natpisi na džamijama – Natpisi na džamijama u Plavu, Natpisi na Carskoj džamiji, Natpisi na Redžepagića džamiji, Natpisi na Šabovića džamiji, Natpisi na džamiji Sultaniji, Natpisi na džamijama u Gusinju, Natpisi na Novoj džamiji, Natpisi na džamiji u Martinovićima; 2. Natpisi na nišanima – Natpisi na nišanima u Plavu, Natpisi na nišanu Bektaš-age, Natpisi na nišanu Husejin-bega Redžepagića, Natpisi na nišanu Omera Bašuljevića, Natpisi na nišanu šehida i gazije Emin-age, Natpisi na nišanu Bektaš-age sina hadži Husejina, Natpisi na nišanu Husejina sina Idrizovog iz Erzindžana, Natpisi na nišanu Avdi-bega Redžepagića, Natpisi na nišanu hadži Ahmeda Šabovića, Natpisi na nišanu hadži Fatime Šabovića, Natpisi na nišanu mula Arifa Krcića, Natpisi na nišanu Mahmuta-Mulje Redžepagića, Natpisi na nišanu Šefketa Šabovića, Natpisi na nišanu Bahtijar-bega Redžepagića, Natpisi na nišanima u Gusinju, Natpisi na nišanu kajmakama Ibrahim-bega Bitoljca, Natpisi na nišanu Selmana sina Ferhadovog, Natpisi na nišanu Murat-age, Natpisi na nišanu Murat-age, Natpisi na nišanu Halil-age, Natpisi na nišanu hadži Husejina, Natpisi na nišanu Alije Memića; 3. Natpisi na kulama – Natpisi na kulama u Plavu, Natpis na kuli sinova Rama Redžepagića, Natpis na Hadžimušovića kuli, Natpis na Bećiragića kuli, Natpis na kuli Šiljkači, Natpis na Hodžića kuli, Natpis na Hakzukovića kuli, Natpis na kuli Husnije Redžepagića, Natpisi na kulama u Gusinju – Natpis na Rašića kuli, Natpis na Balića kuli, Natpis na Gacovića kuli, Natpis na Gacovića kuli, Natpis na Mulamekića kuli, Natpis na Hadžihasovića kuli, Natpis na Fera Radončića kuli, Natpis na Sokolj Dedinoj kuli, Natpis na Mustaf Hadžijinoj kuli, Ploča sa kule Ahmetaja u Vusanju; 4. Natpis na kućama – Natpis na kući Ismeta Radončića, Natpis na kući Abidina Aljkovog Kandića; Sažeci: Islamksa epigrafika Plava i Gusinja, Islamic epigraphy of Plav and Gusinje; Plav ve Gusinye şehirleri islam epigrafisi, Epigrafika islame e Plavës dhe Gucisë; Recenzije: Mr. Sead Ibrić: Slobo uklesano u kamenu; mr. Esad Rahić: Historiografski istraživački hajrat.
- „Kulturne vrijednosti Plava“ – Ova interesantna publikacija, pored Predgovora, Recenzije i Bilješke o autoru, ova monografija sadrži sedamanest poglavlja, koje nose sljedeće naslove: 1. Uvod; 2. Nepokretna kulturna dobra – Redžepagića kula, Spoljašnji detalji kule, Unutrašnjost kule, Carska džamija, Manastir Svete Trojice, Zgrada bivše Osnovne škole u Brezojevicama; 3. Sakrali objekti – Sakralni objekti koje treba proglasiti kulturnim dobrom, Redžepagića džamija, Šabovića džamija, Džamija Sultanija, Crkva Sv. velikomučenika Kirika i Julite, Crkva Sv. Nikolaja Mirilikijskog; 4. Stari gradovi i utvrđenja – Dizdarevića grad (plavski grad), Čeligrad i Gradac, Nizamske kule; 5. Plavske kule – Kule koje treba proglasiti za kulturna dobra, Bećiragića kula, Kula Mahmuta – Mulje Redžepagića, Hadžimušovića kula, Šiljkača, Hakzukovića kula, Hodžića kula, Ostale kule – Jusufagića kula, Kula Aga (Jakupovića) Ferovića, Kula Emina (Jakupovog) Ferovića, Durovića kula, Kamića kula, Jasavića kula, Cecunska kula, Jahdadića kula, Ćirkovića kula, Kula Rasima Cirkovića, Šećmujovića kula, Kula Mrgića, Kula Mitana Kneževića, Šaban Đekina kula, Kula Staniše Turkovića, Kula Luke Turkovića, Nove kule – Kula Husnije Redžepagića, Damjanova kula, Kula Haljilja (Jusa) Lukovića, Kula Redžepa (Adema) Lješnjanina; 6. Tradicionalne kuće – Kuće brvnare, Kuće brvnare koje je opisao arhitekt Jovan Krunić, Kuća Šaba Meda Rekovića, Kuća Nede Vujošević, Kuća Hasa (Numan Isljina) Đeševića, Kuća Šeljka Šahmanovića, Kuća Ahmeta Musića, Kuća Šaba i Zaima Muminovića, Kuća mula Ahmeta Šabovića; Kuće od kamena (kule na dva boja) – Kuća Vukašina Zogovića, Rodna kuća Radovana Zogovića, Rodna kuća Vujadina Zogovića, Kuća Milete (Rada) Vučetića, Rodna kuća Huseina-Husa Bašića, Rodna kuća prof. dr. Marka Kneževića, Kuća Radovana Komatine, Kuća Rama (Demovog) Redžepagića; 7. Musafirska soba – Namještaj i zagrijevanje, Prostirka i vez; 8. Spomenici i spomen obilježja – Spomenici i spomen – obilježja u Plavu, Spomenici i spomen – obilježja u Murini, Spomenici i spomen – obilježja na Čakoru; 9. Etnografske zbirke – Muzej „Redžepagića kula“, Etnografska zbirka Zahida Lalića, Etnografska zbirka Šuća Redžepagića, Etnografska zbirka Milutina – Mića Praševića, Zbirka Hajra Markišića; 10. Plavske legende – Legenda o postanku Plava i Gusinja, Plavsko jezero, Legenda o postanku Plavskog jezera, Hridsko jezero, Ljekovita ljepota, Zelenini svatovi, Visitorsko jezero, Legenda o postanku ostrva na Visitorskom jezeru, Jezera na Zeletini, Horolačko jezero, Legenda o Vili Prokletiji, Mramorje na Visitoru; 11. Nematerijalna kulturna dobra – Kulturno-turističko-poljoprivredna manifestacija „Dani borovnice“, Hačajlija, Hotovac; 12. Bošnjačka „alaturko“ nošnja za nevjeste; 13. Ćilim Granaš; 14. Prirodna i kulturna baština inspiracija pjesnika i slikara – Zvdija Hodžić, Dušan Kostić, Esad Mekuli, Radovan Zogović, Husein Bašić, Jašar Redžepagić, Ramiz Ciriković, Vuk Marsenić, Ibrahim Reković, Hilmo Feratović, Dragiša Jokić; 15. Botanička bašta „Velimun“; 16. Fotografski prikaz tradicionalnih kuća po naseljima – Plav, Budojevice, Hakanje, Vojno selo, Bogajiće, Korita, Komarača, Skić, Nivšiće, Velika, Gonja Ržanica, Mašnica, Murino, Pepiće, Brezojevice, Đuriće i Završ, Jasenica, Hoti, Zabelj, Desni Meteh i 17. Literatura.
Krtička zapažanja i estetsko-kulturni utisak
Opći je umjetniči dojam, da je znanstveni istraživač mr. Halil Markišić, ovim djelima „Islamska epigrafika o Plavu i Gusinju“ i „Kulturne vrijednosti Plava“, još jednom dokazao svoj prefinjeni estetski manir predstavljanja povijesnih vrijednosti svog zavičaja, od najranijih osmanslijskim vremenima do danas, koji imaju islamsku komponentu. Naravno, prof. H. Markišić je evidentirao sve glavne, a ne i sve spomenike islamske kulture, kao i kule. Izostale su neke iz progradskih nasilja, posebno Ržanice. Sve to upućuje na sjaj nekadašnjih vremena iz vremena preporoda, odnosno humanizma i renesane, kad su ove monomentalne građevine nastale. Nažalost, brojen seu srušene pod raznim urbanističkim izgovorima. Ali takve su bile monstruozne vlasti u plavsko-gusinjskom kraju od 1912.g., do danas. Još od gimnazijskih dana, potpisanik ovih redova sa svojim kolegama iz gimnazije i studija, smo pisali protesna pisma na razne adrese, da se zaštite monomentalne građevine islamske kulture u plavsko-gusinjskom kraju. Nažalost, stradali su visoki zidovi grada Plava, zatim sve kule u Ribarskoj mahali, izuzev, hadžimušovića kule koja nije bila do puta, sve druge su četničke i komunističke vlasti rušile a i ne briga, brojnih nasljednika da spriječe i očuvaju dotrajalost ovih građevina.
Encikloedist i istraživač mr. Halil Markišić je svojim monografijama „zavirio“ u one prostor arhitekture, koje su bile dosad nedostupne drugim istraživačima. Zbog svoje arhitektonske, estetske i histoprijske umjetničke vrijednosti, sve kamene i drvene kule, na osmanskom jeziku su vrijedne pažnje su vrijedne da se nađu na spisku kulturnih dobara pod UNESKO-vom zaštitpm, jer pod karadačke surove države prijeti totalno uništenje.
Jasno, na području plavsko-gusinjiskog kraja ima oko trideset kamenih kula, jedinstvenih u Sandžaku, koje odolijevalu zubu vremena, koje su nastale u posljednja tri do četiri stoljeća, mada mr. H. Markišić trvdi u posljednja dva stoljeća, da podsjetimo Redžepagića kula je nastala u XVI stoljeću koja se nalazi u listi kulturnih dobara. Jasno, od svih tih kula, jedno se „Redžepagića kula“ nalazi na listi dobara. Zidali su čuveni majstori Debrani, kule su zidali najimućniji ljudi ovog kraja. Prema svijedočenju hadži Emra Tošića, „za vrijeme gradnje džamije Sultanije, od vremenu od 1879 do 1909. (kao hedija Sultan Hamida II) zbog velikog podvika Bošnjaka i Albanaca na Nokšiču 1879., koji su stali na odbranu plavsko-gusinjskog kraja i koji će od 03.novembra 1879.g. do 15.oktobra 1912. g., imati svoju autonomiju. U tom vremenu, sagrađeno je više kula u gradu Plavu, na taj način što su materijal donijet za džamiju, korišten i za izgradnju kamenih kula.“
Prema mišljenju mr. H. Markišića, fundamentli prostorni oblik pravskih kula je kocka. To je najpodesniji geometrsijki oblik stambenog oblika, namijenjenog u odbrani (imali si podesne male pendžere kao puškarnice), jer omogućava pregled i pristup jednak za sve četiri strane. Zato je osnova plavsko-gusinjske kule dimenzije 11×11 metara ili 10,5×10 metara, a njena visina, 10 metara, svaki boj po tri metra, plus nadziđak, sa puškarnicama 1 metar. U tom smislu, Kula Rama Redžepagića, koji je nedavno preselio ima prizemlje dva sprata, a njen glavni odbrambeni prostoj je na tevu, te zatim krovna konstrukcija postavljena na nadzidak, visoko oko 1 metar. U tom smislu, Markišić se poziva na zapise i istraživanja eminanetnoog beogradskog arhitekta Jovana Krunića, koji je isticao stav: „Nadzidak u tavanu ne postoji ni u jednom tipu narodne kuće, ni u Makedoniji, niti u Sandžaku. U tom nadzitku su uski vertikalni otvori na sve strane – puškarnice.“ Znači, plavska kamena kula u svom umjetničkom pregnuću ima četiri nivoa. U najnižem nivou nalazi se prostor za smještaj domaćih životinja. Zatim, u druga dva nivoa su poznata po dvosobnim stanovima, a četvrti dvosobnim stanovima za stanovanje i za musafire, a posebni dio je za slučajeve od posljedice od napada. Kada je prestala odbrambena funkcija i prizemlje je pretvoreno u prostor za življenje.
Dalje, hadži Mušovića kula je svojim kulama daje impresivan utisak za posmatrača, kao i druge kule izgrađena je od prefinjenog isklasanog kamena, posebne dimenzije su kameni blokovi (ćošnjici) koji oblikuju pravilnu geometrijsku figuru. Samo je Berićagića kula u cijelom svojim dimenzijama sagrađena od tesanog kamena, jedinstven primjer na Balkanu. Ova kula je sagrađena na četiri vode, prvobitno je pokrivena šindrom, a danas je krov od drugih materijala. Vrlo su skladno postavljene grede od najboljeg čamovog drveta, a čardak je izgrađen od tesanog kamena nešto manje sredine. Neke kule imaju drvene razbarene čardake, kao i pendžere sa drvenim ramovima i kapacima.
Zacijelo, Markišić ukazuje na činjenicu da se na šest plavskih kula nalaze natpisi na starom osmanlijskom jeziku. Zato ovi objekti izazivajuu pažnju istraživača i stranih turista. Nažalost, plavsko-gusinji kraj je isključen iz turističke ponude Crne Gore, te za ove kule malo ljudi u svijetu zna. To je prilika, da se preko publikacija mr. Halila Markišića skrene pažnja na ove drevne osmanslije objekte, koji plijene pažnju svojim umjetničkim, estetskim i etnografskim vrijednostima. Neke od kula su bile i prisvojene od strane zulumćara Staniše Turkovića i četničkog vojvode Zarija Gojkovića, koje su na razna mjesta oštetili ove kule, ali se i dalje može prepoznati duh umjetnosti osmanlijske i bošnjačke arhitekture.
Prema tome, dva djela, mr. H. Markišića, monografskog karaktera, predstavljaju značajan prilog jedne znanstvene i kulturološke elaboracije, tradicionlanih vrijednosti islamske arhitekture u Južnom Sandžaku, sa posebnim osvrtom na plavsko-gusinjski kraj
Zato ovaj istraživački postupak uvaženog kolege, mr. Halila Markišića, treba pozdraviti i potrudite se da kao mnogi ljubitelji dobre knjige, dođu do njih, bilo plavskom ili rožajskom linijom.
_____________________________________
[1] Autor je profesor Univerziteta u Novom Pazaru i Univerziteta u Tuzli. Obavlja funkciju predsjednika Matice Bošnjaka – Društvu za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka