BOSNA
Rijeka Bosna je jaka i široka od samoga podnožja Igmana, gdje nastaje tridesetak vrela podzemne Igmanske rijeke, a do ušća u Savu kod Bosanskog Šamca žubori čitava 272 km; usput je snaže najviše Željeznica, Miljacka, Krivaja, Spreča i Usora. Ime rijeke Bosna je je praslavenska – kažu čak i predindoevropska riječ. To su ime preuzeli naši slavenski preci od zatečenog stanovništva, prilagodili ga svome izgovoru (grčki car i pisac Porfirogenet polovicom X st. bilježi ovo ime u obliku Bosona; u Dubrovniku se poslije piše: Bosina), potom ga dali i zemlji uz ovu rijeku, a od imena države Bosne izvedena su poslije imena njenih žitelja: Bošnjanin, Bošnjanka, zatim Bošnjak, Bošnjakinja, Bošnjakuša, te Bosanac, Bosanka, kao i prisvojni pridjevi Bošnjanski, bošnjački, bosanski. Tako je plahovita rijeka Bosna zemlju Bosnu imenima preplavila.
DRINA
Drina, rijeka bez svog izvorišta, nosi svoje ime od ušća Pive (čije se ime dovodi u vezu i sa glagolom piti) u Taru (ime joj je predslavensko, a znači: hitra, koja se probija kroz stijenje) kod Šćepan-Polja. Njen tok odatle do današnjeg ušća u Savu (kod Bosanske Rače – pređešnji uvir bijaše kod Šapca) iznosi 346 km. Ova brza rijeka sa hladnom vodom zelenkaste boje (koja potječe od krečnjaka) gradi brojne okuke, a – u donjem toku – sprudove, ade, plićake i meandre. Kriva Drina obogatila je tako frazeologiju bosanskoga jezika: ispravljati krivu Drinu znači pokušavati učiniti nemoguće; raditi uzaludan (Sizifov) posao; ali i – tražiti pravilno rješenje u zamršenoj situaciji. A u školi ne valja izvoditi krive Drine, tj. neozbiljno se ponašati, govoriti i raditi koještarije.
Kriva Drina u gornjem i srednjem toku probija se kroz dinarske masive i stjenovite planinske krajeve i, osnažena brojnim pritokama, predstavlja rijeku najveće hidroenergetske moći u zemlji, a nadaleko je poznata i po splavarenju i kajakaštvu.
Sva razmatranja naučnika o značenju njena imena ukratko se mogu sažeti ovako: taj naziv potječe od predslavenskog, ilirskog korijena dri – (a ovaj opet od indoevropske baze dru -) sa značenjem teče, i to sa nijansom teći naporno, probijati se. Istog su postanja i imena Drim, Drava, Odra… Tako i Drinjača, lijeva pritoka Drine, čiji gorski, izvorišni žubor nježno obitava i u dragocjenim uspomenama iz djetinjstva pisca ovih redova.
SAVA
Jezički stručnjaci koji proučavaju porijeklo, razvoj i značenje riječi – pretpostavljaju da je ime rijeke, zapravo, ilirska ili keltska riječ, nastala od prastarog, indoevropskog korijena sei -, čije je značenje tekućina, vlaga, sok.
Zatekli su ovo ime i naši slavenski preci, mnogobošci, te ga dali jednome svom ženskom božanstvu – slično starim Latinima, u kojih je Savus bilo ime muškoga božanstva. A prvi pisani spomeni o imenu Sava potječu iz XII stoljeća.
Oko rijeke su plodna polja, ali je i sama Sava rodna – od njenoga imena dobiše ime i zemlja Posavina, Posavlje, i pritoke Savica i Savinja, i žene Posavke, i djevojčice Posavčice, i ljudi Posavci, i naselja Posavci, Savski Potok, Dubočac na Savi, i šuma Savski lug…
LIM
Lim je najveća pritoka Drine. Od Plavskog jezera žubori Lim dugih 220 km do Drine, a na tom putu do ušća (nizvodno od Ustiprače, prema Višegradu) spaja Plav, Prijepolje, Priboj i Rudo – vezuje Sandžak sa Bosnom.
Ime zavičajne rijeke, čiji me žubor danonoćno zove, jedni dovode u vezu sa albanskom riječju lumi, što znači rijeka, a drugi sa indoevropskim korijenom lei, čija su značenja liti, teći, curiti. U našim pisanim izvorima spominje se Lim od XIII stoljeća.