Slavica Savić: Ostvarila sam snove, ej!

Proza

Slavica Savić

 

OSTVARILA SAM SVOJE SNOVE, EJ!

 

Ostvarila sam snove, ej! Nisam ni slutila da, ću nakon višemesečnih pregovora, i dogovora, konačno naći dobrog izdavača, za roman koji sam napisala još kao studentkinja. Njegov naslov, bio je Pčele i med. Ne, tu nije bilo ni cvetnih livada, ni pčela, a ponajmanje meda. I dok je moj idol, Loša, treptao stidljivo, okicama i pomerao, šiškice, u stranu, ja sam prosto odlepila, sa, mojim romanom, ne bi li ga videla u izlogu, baš poput ploče Plavog Orkestra, Soldatski bal. Baš sam bukvalno shvatila, stihove, pesme: “Bolje biti pijan nego star”. I ja sam se razočarala u ljubav, meni onako buckastoj, u gimnaziji niko nije prilazio. Sve ćešće sam pila alkoholna pića u jednom restoranu društvene ishrane. Pelješila sam oca za cigarete, i njegov novčanik, u zelenom sakou bio je moj rudnik blaga. A onda sam popustila sa živcima. Završila sam kod psihijatra, i pila lekove ko bombone. Na roman sam potpuno zaboravila, to jest na njegov rukopis, u potkrovlju.

I dok sam se odvikavala od trave u duševnoj bolnici, ja bih u rukopisu ”Pčele i med” tu i tamo nešto precrtala, nešto dopisala, sve tako do 1999. godine. E onda nas zasu’ bombama “Milosrdni anđeo”, i ja taj period iskoristih da moj roman nalickam, i još više doteram. I pre jedno mesec, dva, javi mi se dobar izdavač, reče da hoće da odštampa moj prvenca sa CIP-om i ISBN-om. Kaže da ga je štivo iz romana o studentkinjama koje su “kao pčele na med” toliko napalilo, da mora da “porazgovara sa autoricom”. Roman će objaviti “al’ da mu dam malo meda”. Dobro, kažem sebi: ‘Slavice, što se ne bi srela sa izdavačem ako će da izađe tvoj prvenac iz štampe’. I tako poslije susreta sa poznatim izdavačem u jednom prigradskom hotelu svetlo dana je ugledao moj roman.

I sada prošle nedelje, gledam moj prvenac ”Pčele i med”, u jednoj knjižari i plačem. Al’ džaba, nema kajanja. U glavi mi bruje stihovi one pesme: “Čekaću te moja buco, kraj prve gimnazije”, i ploča Soldatski bal, u izlogu kojeg više nema. Gledam se u staklo tako zamišljena, i pomalo se gadim sebe.