PEČALBARSKA
Prijatelju Kemalu Laliću
Da li si plakao kad si odlazio,
jer tvoja majka znam da jeste?
Na grudima je ruke grčila meke,
dok su ti zagrljaj spremale ceste!
I, dok je dan nosio tebe,
a negdje, tamo, mamila daljina,
ona je tiho molila Boga
da joj zaštiti, sačuva sina.
Svaki je odlazak novi početak
za onog koji odlazi sa nadom.
A onom što prati? Onom što čeka?
– Suza je iz oka što padne kradom!
15. 04. 2015.