Redakcija Abdullah Talundžić
FERHAD PAŠINA DŽAMIJA (FERHADIJA) U BANJOJ LUCI
Ferhad-pašina džamija ili Ferhadija u Banjoj Luci, dobila je ime po svome osnivaču Ferhad-paši Sokoloviću, posljednjem bosanskom sandžak-begu (1574-1580) i prvom begler-begu (1580-1588), koji potječe iz glasovite porodice iz sela Sokolovića kod Rudog.
Ferhad-paša je poginuo u Budimo, kao tamošnji namjesnik 1590. godine od ruke svoga sluge, ali mu je tijelo prenešeno u Banja Luku i pokopano u turbetu desno od njegove džamije.
Ferhadiju su sagradili 987. godine po hidžri, odnosno 1579. godine (nove ere) Hadži Nazir i Deli Spahija u Donjem Šeheru koji je u drugoj polovici XVI stoljeća postao sjedište Banja Luke.
Na potezu između rijeke Vrbasa i potoka Crkvine izgrađeno je od 1579. godine do 1587. godine dvjesta šesnaest javnih objekata kao Ferhad-pašinih zadužbina:
Ferhadija džamija, turbe pored džamije, medresa, šadrvan, haman i za njih vodovod, karavan-saraj, sahat kula, hambar za žito, javni zahodi, dva mosta, dvore, mlin na vrbasu, kaldrmisana cesta širine 5 aršina, a duljine 2 kilometra i dvjesta obrtničkih i trgovačkih dučana.
Zahvaljujući živoj građevinskoj djelatnosti koju je izdašno financirao, Ferhad-paša Sokolović, Banja Luka postaje zadugo središtem tadašnje Bosne.
Zato se sa puno poštivanja može reći da je Ferhad-paša učinio za osnivanje i izgradnju današnje Banja Luke isto toliko koliko i Gazi Husrev-beg za Sarajevo.
Ferhad-paša je i u drugim mjestima gradio zadužbine: u Kostajnici hamam, Dobrunu, Ravnom, Sogubini, Kratovu i Svinjaru po han, u tvrđavi Zamunika džamiju, a u tvrđavi Vrani mekteb.
Prema predaji, Ferhad-paša je sagradio zadužbine u Banjoj Luci, novcem kojeg je dobio u iznosu od 30.000 dukata za oslobođenje grofa Wolf Engelharda von Auersprega zarobljenog u bici odigranoj 22. IX 1575. godine kod riječice Radonje i mjesta Budačkog u Hrvatskoj, kojom prilikom je potukao vojsku njegovog oca Herberta, generala austrijskog cara Maksimilijana II. Ali je uopče manje vjerovati, da su se tolike zadužbine mogle izgraditi s primljenim novcem i ako su se možda neke i izgradile.
Cio uži kompleks objekta uz Ferhadiju u Banjoj Luci, koji sačinjavaju: džamija, šadrvan, tri turbeta, sahat kula, česma i nadgrobni spomenici, predstavlja rijetko sačuvan izuzetni spomenički kompleks muslimanske sakralne arhitekture u našim krajevima, skladno ukomponovan kombinacijom raznih geometrijskih objekata, što odišu mirnoćom, harmoničnim odnosima i uravnotežnim proporcijama, i ako nepotpun, bez one uobičajene, (kod ove vrste objekta) prateće, nekadašnje svježine, kojom je bio ispunjen: tekuća voda i vrt sa vegetacijom što su isčezli prilikom urbanizacije naselja, pod utjecajem bezličnih gradova Zapadne evrope u 19-om stoljeću.
Kako je taj ambijent nekad izgledao, zapisao je Mihovil Pavlinović: ,,Bijelilo i zelenilo sa svih strana iznutra i svana… zrcalo biljura svijet cvijetova, obilje sunčanog svjetla pri danu, čar srebrnih svjetiljaka pri noću, žubor česme koji se razlijega kroz svodove džamije”.
Ferhadija džamija svojim neobičnim tlocrtnim riješenjem, sa kupolom i polukupolom iznad glavnog prostora izdvaja se od jednoprostornih, potkupolnih, standardnih džamija i uz Gazi-Husrevbegovu džamiju u Sarajevu (1530. godine) čini izuzetak takvog tipa u nas.
Centralni pravougaoni prostor ima dužinu 12,10 a širinu 12,60 m.
Tjeme kupole sa tamburom ima visinu 17,50 m od poda.
Glavne stijene imaju debljinu 110 cm.
Prozori u donjem nizu su četverokutni, a u gornjem nizu sa šiljastim lukovima.
Preko pandantifa, na visini 13,40 m prelazi se u osmokutni-neobično visoki tambur s kontraforima, što sa poluloptastom kupolom izrasta u vertikalnost (sa nizom prozora) iz razigranih geometrijskih volumena, dominirajući okolnim objektima i prkoseći vremenu.
Uobičajeni namještaj je izrađen od mramora skladnih proporcija, a mihrab je još ukrašen i stalaktitima.
Lijevi bočni zid je kaligrafski dekoriran cicatima iz Kur’ana.
Glavni portal je krasno izrađen od šarenog mramora.
Ulazna vrata su ukrašena umjetnički ručno izrađenim okovom i zvekirima.
Džamija je do zadnjeg svjetskog rata imala dva trijema: Unutrašnji i vanjski. Vanjski je porušen prilikom bombardiranja Banja Luke 1944. godine.
Unutrašnji trijem ima četiri elegantna mramorna stuba sa kapitelima koji su ukrašeni stalaktitnim visuljcima i presvedeni sa pet šiljastih lukova, što nose tri kupolice.
Usljed požara za vrijeme čuvene bitke pod Banjom Lukom 1737. godine između Bošnjaka koji su bili slabije naoružani i Austrijanaca koji su bili bolje naoružani ali su ipak do nogu potučeni i atmosferlija, ivičnjaci oko baza stubova, baze i kapiteli kao i temelji stubova su se nalazili u procesu raspadanja zbog promjene fizičko-hemijskih svojstava materijala, te je izvršena izrada i montaža novih stubova 1960. godine.
Cjelokupnim radovima na montaži rukovodio je Ing. Mladen Hudec, docent tehničkog fakulteta u Sarajevu.
Na kamenoj ploči iznad ulaza u džamiju, uklesan je natpis na turskom jeziku o gradnji džamije, koji slobodno preveden na naš jezik, a prepisan iz izvrsne Bejtićeve radnje glasi:
Podiže ovu uzvišenu džamiju poradi Allaha gospodar dobrih djela i pomagač pripadnika vjere Ferhad.
Sa žednim mačem uklesa svoje junačko ime u mramor.
Podiže ovo dobro bojnim imetkom taj odabrani čovjek.
Došavši ovoj građevini reče Sipahi kronosti:
Poradi Allaha podiže se ovo mjesto vjernika.
S desne strane džamije, nalazila se elegantna, vitka kamena munara, koja je dosezala visinu 41,50 m i bila jedna od najljepših u našim krajevima, dok se nije srušila iznad šerefe, prilikom katastrofalnog zemljotresa.
U podnožje munare sraslo sa zidom džamije koje ima osnovicu u obliku peterokuta, ulazi se sa vanjske strane i penje do šerefe spiralnim kamenim stubištem od 128 stuba.
Ispod šerefeta su izrađene krasne varijacije u obliku STALAKTITNIH dekora.
Neki odgovorni ljudi predlažu da munaru “ne treba obnavljati”, več onakvu prelomljenu ostaviti kao vječni autentični spomenik potresa.
Ipak če ona uz dobru volju naroda, pomoču uže i šire zajednice biti obnovljena, kako bi služila svojoj prvobitnoj namjeni, a kao dominantna nad tim djelom naselja, davala posebni akcenat i značenju daljnjeg postojanja.
U hramu ispred džamije nalazi se šadrvan sa tekućom vodom, koja ističe iz bazena kroz dvanaest lula. Iznad šadrvana je baldahin sa osam drvenih stubova.
mramorni bazen šadrvana rađen je kad i džamija.
U haremu sa desne strane, nalazi se turbe, koje je sagrađeno još za Ferhad-Pašina života, a u njemu je pokopano njegovo tijelo i tijelo njegovog sina i unuka.
Udrugom slićnom turbetu što se nalazi u blizini šadrvana, pokopani su Ferhad-pašini barjaktari.
Oba ova turbeta su sa kamenim kupolama koje su bile prekrivene olovom koji je sa njih skinut za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Sada su kupole prekrivene limom.
Treće turbe u kome je pokopano tijelo Safi-kadune, ima šatorasti krov na osam voda, i potječe iz kasnijeg perioda.
Sva tri turbeta imaju osnovice oktagona oblika, a ozidani su kamenom, bez uobičajenih natpisa iznad ulaza.
U haremu prema ulici, nalazi se vrlo lijepo, dekorativno, izrađena sa smišljenim proporcijama, kamena česma, majstorski ukomoponirana u ogradni zid.
Van harema džamije, nalazi se sahat kula kvadratične osnovice dimenzija 3,20 x 3,20 m. To je jedna od najstarijih sahat kula u Bosni i Hercegovini.
Prva faza na popravci Ferhadije, koja je oštečena ratnim razaranjem, izvršena je pod rukovodstvom ing. arh. Mladena Fučića 1951. godine.
Radovi su obavljeni u tri građevinske sezone.
Druga faza je izvedena 1960. godine.
1959. godine izvođeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na tri turbeta ispred džamije, pod rukovodstvom Mate Biška.
Svi gore pomenuti radovi su izvođeni od Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti SR Bosne i Hercegovine.
U toku je izvođenje radova na popravci Ferhadije oštećene od katastrofalnog potresa u Banja Luci.
Svaki grad u svijetu ima neki svoj simbol. Ono što Parizu znači Ajfelov toranj, za Beograd spomenik pobjednika iz I svijetskog rata, za Mostar Hajrudinov kameni lučni most itd., to je za Banja Luku Ferhadija.
Abdulah Talundžić
PREPOROD Br. 30, 1. decembar 1971. godine, Beograd
