Na izvoru Ibra, opkoljeno planinama Rusolijom, Hajlom, Žljebom i Pogledom sa nadmorskom visinom oko 1000 m., leži ova varošica. Nekoliko dućana sa ćepencima, drvene kuće – brvnare, pokrivene šindrom, osnovna škola, crkva još nedovršena, sa koje će zvuk zvona ustalasati grane visokih jela na vrhovima: Rusulije, Hajle, Žljeba i Pogleda i Gajretov dom još nedovršen, čine ovu varošicu.
Kao neka ogromna zmijurina kroz varošicu teče Ibar, po čijem su koritu nagomilani ogromni šuljevi (trupčevi), koje preduzeće A.D. ,,Treska’’ iz Skoplja za vrijeme proljećnih i jesenjih povodnja spušta Ibrom do Kosovske Mitrovice, odakle ih vozom prenosi za Skoplje. Ovo društvo je zakupilo u rožajskih aga velike komplekse krstate gore. Društvo za sječu i spuštanje niz Ibar zaposli za vrijeme sezone 500-700 radnika iz Rožaja i okoline. Jedan dio rožajskih šuma eksploatiše i društvo ,,Zvečan’’ iz Kosovske Mitrovice. ,,Rožaje dolazi među najšumovitije oblasti Balkanskog poluostrva’’ kaže N. Kašanin.
I pored toga što su ova dva preduzeća posjekla znatnu količinu rožajskih šuma na pobrojanim i drugim planinamama, rožajski kraj obiluje velikim kompleksima krstate šume. Nekada je u Rožaju i okolini bilo glavno zanimanje stanovništva stočarstvo, što se da zaključiti po tome što u njegovoj okolini ima nekoliko mjesta koja se zovu pazarišta. Da je Rožaje služilo kao odmorište – konačište može se zaključiti i po tome što je iz dotične Toplice i Pomoravlja vodio jedan put preko Novog Pazara i Rogozne, kroz Rožaje, preko Rugove i Plavsko-gusinjske kotline za Skadar.
Danas je u okolini Rožaja stočarstvo znatno opalo, te je varošica i njena okolina osiromašila. Godišnji prinosi u ljudskoj i stočnoj hrani nijesu dovoljni da zadovolje potrebe stanovništva, već se žito uvozi iz Metohije i Novog Pazara. Između ostalog stanovnici se zanimaju i lovom divljači, kojom obiluju rožajske šume. Izvoze se kože od srna, lisica, kuna, vukova i medvjeda. Izvozi se znatna količina dasaka, od koje 2/3 za Metohiju a ostalo za Berane, Novi Pazar i okolinu. Od stočnih proizvoda izvozi se maslo, kajmak, sir, vuna i koža.
Stočarstvo, koje je počelo da se razvija (jer je od 1912. g. naglo opadalo), podići će se do znatnog stepena tek onda kada se unaprijede komunikacije. Projektovana Jadranska željeznica i započeti kolski put Berane – Rožaj – Novi Pazar – Raška (najbliža željeznička stanica) doprinijeće racionalnijoj obradi zemlje i gajenju plemenite pasmine stoke, bogatstvo šuma daće Rožaju industrijski značaj, a stanovnicima ovoga kraja pružiće mogućnost da svoje proizvode plasiraju na stranim tržištima. [1]
[1] Rad. V. Tomašević, Br. 1-4 Zetski glasnik str. 13 (5. januara 1935.)
Istaknuta slika: Fotografija iz fotomonografije Staro Rožaje autora F. Hadžića i H. Lubodera, AVLIJA, 2013. Fotografija je nastala u radionici pilane „Gornji Ibar“ u Rožajma u poslijeratnom periodu. Na fotografiji se vidi stovarište, tj. lager balvana sa objektima pilane.