Redakcija Nakon prve zajedničke knjige „Stihom govorim“ (36 autora iz 13 država) koja je objavljena u 2012. godini i njenog uspješnog predstavljanja u regionu, kroz nekoliko promocija koje su okupile veliki broj autora zastupljenih u knjizi (u Beogradu u Kući Đure Jakšića, Novom Sadu – Kulturnom centru grada i u Bijelom Polju u Centru za kulturu), nastavljena je tradicija i svjetlost dana je ugledala nova knjiga „Stihom govorim 2“. U međuvremenu je formirano istoimeno udruženje koje okuplja književnike, slikare i ima ambiciju daljeg povezivanja i širenja radi popularizacije i afirmacije savremnog stvaralaštva i saradnje na tom planu u regionu.
„Stihom govorim 2“ zajednička knjiga 44 autora iz 14 država, sa posebnim dijelom u kom su predstavljena djeca autori.
Knjiga je štampana u tiražu 1000 komada, urađena na 200 strana, bogato tehnički opremljena. Štampanje knjige su zajednički finansirali autori zastupljeni u knjizi.
Izdavač knjige je Međunarodno udruženje stvaralaca Stihom govorim iz Bijelog Polja, a urednik knjige je Slobodan Zoran Obradović.
Recenzije za knjigu su uradili Peko Laličić, književnik, član Udruženja književnika Srbije i master filolog Ana Hranisavljević.
Za dizajn knjige i njen izgled se pobrinuo PC_Lab iz Bijelog Polja – Vaso Obradović, dipl.ing., štampana je u Grafokartonu iz Prijepolja.
Planiraju se promocije knjige tokom ljetnjih mjeseci i za sada se razmišlja o sledećim gradovima: Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Bijelom Polju i Podgorici. Za te gradove postoje inicijative od strane autora zastupljenih u knjizi, a koji bi bili domaćini svaki u svom gradu – državi ostalim autorima i na taj način omogućili predstavljanje i promociju knjige kroz pjesnička okupljanja i druženja.
Ideja vodilja čitavog projekta je simbolično sadržana na poruci koja je bila na zadnjoj korici prve knjige:
Ovu knjigu posvećujemo ČOVJEKU
kao podsjećanje
da uvijek treba da bude ČOVJEK,
a biti ČOVJEK znači biti bez predrasuda,
što predstavlja i prvi korak ka istinskoj slobodi.
Ovo je naš mali prilog borbi protiv predrasuda, i formiranje udruženja i rad na ovoj knjizi je potvrda ozbiljnosti namjere autora iz knjige da Stihom govore, da stihom razagone tamu neslobode, tuge, otuđenja, različitosti i da stihom prave mostove druženja.
Urednik knjige
Slobodan Zoran Obradović
Izvodi iz recenzija:
STIHOM GOVORIM,
DA PESMOM SVIĆU JUTRA
Držeći u rukama rukopis zajedničke knjige ,,Stihom govorim 2” članova Međunarodnog udruženje književnika i slikara ,, Stihom govorim”, a imajući u vidu ideju i ciljeve prve stihozbirke istog naslova, koja je u potpunosti ispunila i premašila očekivanja, kako njenog idejnog tvorca Slobodana Zorana Obradovića i čitalačke populacije na nekoliko kontinenata, tako i njenih brojnih autora, nametnu mi se utisak da je autore očito vodila ona Gandijeva: ,, Kakva bolja knjiga može postojati od knjige koja nas uči čovečnosti?” Zato i ne treba da čudi što su, ponosni na tu činjenicu, autori krenuli u izradu novog, obimnijeg, sadržajnijeg i štiva koje još snažnije naglašava moto zbližavanja duhom jakih, čoveku naklonjenih i ljudi koji ne znaju za predrasude. Da se mekoćom poetske reči još jednom oglase i podsete žitelje Planete da čovek uvek treba da bude čovek i da samo takav i bez predrasuda može koračati u susret drugima, slobodan ka slobodnima, jer samo takav i pročišćen je vredan pažnje i postojanja…
… Zato je ovo knjiga pisana univerzalnim jezikom da traje i da nikoga ne mimoiđe, jer priziva, uspravlja, brodi i pohodi ljude i prostore, briše međe i potpomaže stvaranju sveta u kome neće egzistirati sebičnost i dominirati mržnja, jer je okrenuta budućem, univerzalnom, životnom i opstajućem. Onom koje traži dostojanstvo za sve. Jer daruje osobenu lepotu za kojom današnji čovek naprosto žudi. Taj cilj autori ove stihozbirke ostvaruju svako na svoj način koristeći se različitim stilskim figurama i estetskim i filozofskim kategorijama…
Peko Laličić
STIHOM GOVORIM – SVET LEPOTE TVORIM
.
…Ovi entuzijasti – ljubitelji, tvorci i poklonici Poezije, svojim živopisnim i raznovrsnim stihovima daruju čitalaštvu razigrani svet pun osobenosti, maštovitosti, lepote i individualiteta kojeg ne manjka i koji se međusobno savršeno dopunjuju, poput karika lanca, tvoreći od stihova venac lepote. Poezija može pomeriti granice svetova, čoveka vinuti u prostore transcendencije kada pesnici iskorače iz sebe i stihom progovore – u mnoštvu harmoničnih milozvučja i mikrokosmosa stopiće se stvarnost i fikcija, a snaga i sugestija reči mogu ništog i malog čoveka približiti svemiru, teženom Apsolutu o kome se vazda peva i mašta. Perom lepote i čovekoljubljem svet se može oplemeniti, samo treba maštu osloboditi i dopustiti uobrazilji da nesputano stihom govori!
Ana Hranisavljević
