Sanela Halković: Od sabaha do ponoći

Sanela Halković

OD SABAHA DO PONOĆI

Zvonjava starog sahata nije prestajala, te je Serbesa s mukom otvorila oči. Jedva se ispravi i stade na noge, dotetura se do komode za televizor na kojoj je stajao sat, pritisnu malo dugme i isključi ga. On zanijeme, pokazujući da je od ponoći prošlo pet sati.

Ovako je svakog dana, sem nedjelje, počinjao dan ovoj četrdesetogodišnjoj Sjeničanki.

Najprije raščačka žar u šporetu koji je ostao od sinoć, pa stavi dvoje suhih drva, pristavi vodu za čaj pa ode u kupatilo da se umije i obuče, dok su ostali ukućani spavali.

Zatim krenu da iz ormara vadi odjeću, za muža, najstariju kćerku, srednju, najmalađu.

Odjeću ostavi preko stolica, pazeći da svi imaju i čarape i kaiš. Unese im iz ledenog hodnika zimske jakne i čizme da budu tople kad krenu na posao, u školu i vrtić.

Iz viseće izvadi četiri šolje za čaj u njih ubaci i malo šećera i spusto ih na sto. Donese i cediljku i zdelicu sa čajnim kolutićima, a đugum sa već skuhanim čajem izmače na kraj šporeta, da bude mlak kad se ukućani probude.

Odmah dok nije zaboravila navi sat da opet zvoni u sedam za muža i djecu.

Muž je na posao išao u osam sati kad i djeca u školu i vrtić, a ona je svima otavljala ispeglanu čistu odjeću za taj dan, pazeći da im bude toplo, a i da ispuni zahtjeve djevojčica koje su već volele da budu moderne.

Napravi tri sendviča, dva ubaci u torbe djevojčica koje su išle u školu, a treći smesti u svoju torbicu u koju je nosila makaze i druge sitne alatke za posao. Školske torbe, kese sa patikama za fizičko i blokovima za crtanje kao i ranac za vrtić ostavi na jednu gomilu u predsoblju, kako ih ne bi zaboravili kad krenu.

U šporet ubaci grumen uglja da se vatra ne ugasi, otpi gutlja-dva čaja, pa žurno obuče jaknu i istrča iz kuće. Na brzinu metlom očisti snijeg koji je pao u toku noći, koko bi mogla doć do avliske kapije. Pa pohita ka maloj krojačkoj radionici, koja je srećom bila blizu.

Već u šest sati bila je na svom radnom mjestu. Dok je uključivala šivaću mašinu pozdravi koleginice i razmijeniše po par uobičajenih riječi, pa se udubi u nimalo lak posao.

Posljednjih petnaest dana šili su za izvoz kupaće kostime dobrog kvaliteta. Materijal je bio tako istegljiv i težak za rad, da je sa velikim naoprom i živciranjem uspijevala da sastavi komade.

Na polučasovnoj pauzi koja je počinjala u devet, pojede sendvič iz torbice, popi malo vode, uhvati i malo šale sa koleginicama, požališe se jedna drugoj kako neće postići normu sa ovim novim artiklom koji šiju, te kako će malo i zaraditi… Nastavi, zatim da šije.

Tačno u dva sata poslije podne Serbesa isključi mašinu, nezadovoljna brojem komada koje je sašila.

Pohita kući, da vidi šta rade djeca koja su već stigla iz škole.

Već na ulazu zastade da unese i poslaže obuću, opet počisti snijeg koji su djeca sa jakni nanijela u predulaz. Poljubi ćerkice koje su sjedele ispred televizora. Upita jesu li gladne, kako je bilo u školi. Presvuče se pa naloži šporet, skuha sebi kahvu, djeci donese po bananu, iz frižidera izvadi lonac sa pasuljem koji je sinoć skuhala za današnji ručak, izvadi kesicu zaleđenog mljevenog mesa od kojeg htjede da napravi sarmu za sutra…

Dok je pila kahvu pregleda školske sveske, reče im da rade domaće zadatke, a ona ih nadgledaše.

Postavi, zatim sto za ručak i kad joj muž sa ćerkom iz vrtića, u četiri sata popodne dođe kući, sve je bilo spremno za obok. Naravno, ona raspemi sto i opra sudove poslije jela jer su svi drugi bili umorni i htedoše da se odmore.

Ona je taj sat poslije ručka koristila da ode kod komšinice ili majke na kahvu, ili bi otišla do prodavnice po svakodnevne potrepštine… Bilo joj je prosto žao da ga provede spavajući, pa ode do prve komšinice da se malo opusti razgovarajući sa njom.

Kad je došla kući bilo je sedam sati i napolju je već bio pravi mrak. Obari kupus, prebra pirinač, pa savi sarme. Stavi ih na kraj šporeta da se krčkaju, uključu mašinu za veš, pa očisti kupatilo, iznese pepeo iz šporeta, reče mužu da donese drava i uglja iz podruma, što on prigovarajući uradi. Ona zatim oguli jabuke, pa skuha kompot koji su djeca naročito voljela. Zatim očisti frižider, raspremi krevete za spavanje, svima pripremi pidžame, ubaci ugalj u šporet da bi ujutu imala žara. Šerpu skuhanih sarmi smjesti u frižider da ne uskisnu do sutra.

Kad su se svi smestili u krevet, Serbesa pola sata posveti sebi, okupa se i zakači nekoliko viklera na kosu.

Mašina već bijaše oparala veš, te ga prostrije da se suši na mreži, koja je zimi stajala u predulazu.

Priđe zatim do komode, uze sat podesi ga da zvoni u pet. Kad ode u krevet, bješe ponoć.

Sanela Halković (1971) novinarka iz Sjenice, radi za nekoliko medijskih kuća. Tekstove i kolumne objavljuje u više listova i časopisa. Autorka je zbirke pripovjedeka Jama, u kojima prvenstveno podiže glas protiv gladijatorkog svjetskog poretka, gdje vlada zakon jačeg.

Udata je i majka dvoje djece.