Tri pjesme Selme Kopić

Poezija

Selma Kopić

 

ZNAK

 

Ako se ikad sretnemo

zadrhtat će srce koje

decenijama zadrhtalo nije,

a riječi će opet ostati

progutane u grlu.

(Već ih gutam iz navike)

I svi će pitati šta mi je,

a ja ću tražiti iskru

u očima tvojim

i neki znak, mali znak

koji će mi reći da za te

još postojim.

I tražit ću čašu vode

da vrati mi dah i

ovlaži ispucale usne.

I dugo ću grabiti

zrak, zrak, zrak…

 

Ako se ikad sretnemo,

ne zamjeri  na šutnji

jer sve su riječi ostale

u budnim noćima,

u neproživljenim godinama.

 

Ako se ikad sretnemo,

ne očekuj velike geste.

Pusti da te se moje oči napiju

i daj im vremena da zapamte

taj mali tik, taj mali znak.

 

Ja za to i dišem

zrak, zrak, zrak

i pjesme ti u mislima pišem

iz noći u noć.

Samo sam tu jer znam:

ti ćeš jednom doć

i dati mi neki

znak, znak, znak…

 

 

TIK-TAK

 

 

Košulje s etiketama

–         u ormar na vješalice.

Nepročitane knjige

–         na police.

Parfeme i bisere

–         u ladice.

U zalijepljene kutije

–         vinske čaše i šoljice.

U plakar u hodniku

–         nerazgažene cipelice na štiklice.

U zabačene kutove

–        CD-ove, svilene čarape, kremu za lice.

Na zidu sat bez baterije,

–         bez kukavice.

On mi se ruga,

–        ruga u lice.

 

 

SJEĆAM SE

 

 

Sjećam se

da nam ruke nikada nisu bile razdvojene

Sjećam se

smijeha, mnogo smijeha

Sjećam se

ruže u njedrima

i džepa punog zgniječenih kolača

Sjećam se

biranja prsluka i kravate

Sjećam se

muzike i pjevanja u duetu

Sjećam se

pranja prozora

nerasprćenog snijega

i jedne crveno-crne kape

za mene ispletene

Sjećam se

kako je iz kuhinje mirisala pica

Sjećam se

igračaka i narukvica…

 

Sjećam se

mi smo ljubav

nesmotreno pustili

i prije nego što smo je zaustili.

Nisi stigao ni upitati

zašto te ukorak ne mogu pratiti,

zašto se moram kući rano vratiti…

 

Kaži mi

(kad već sjećanje traje toliko dugo):

Zašto,

zašto se nismo

borili jedno za drugo?

 

selma (Custom)Selma Kopić, profesorica bosanskoga jezika, rođena u Tuzli 1962. godine.

Dobitnica treće nagrade ”Mak Dizdar” na manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu za neobjavljenu zbirku pjesama, te dvije nagrade za priče: Ponosim se pozivom nastavnika– prva nagrada, novinska priča Crtice iz mahale koje više nema– treća nagrada. Obje nagrade za priču vezane su za Tuzlanski kanton.

Do sada su joj objavljena dva udžbenika, jedna radna sveska, tridesetak pjesama za djecu i odrasle, tri priče, nastavne pripreme i drugi stručni radovi.

Zaposlena, majka dvoje djece. Živi i radi u Tuzli, Bosna i Hercegovina.