Tri pjesme Bruna Balasa

Hrvatska
Bruno Balas
Bruno Balas

Bruno Balas, rođen je 14. maja 1993. godine u Rijeci, Hrvatska. Do sada je napisao oko 100 poetskih uradaka (još su svi u rukopisima), do sada ništa nije objavljivano nigdje.

Njegove tekstove možete pronaći jedino na njegovom Facebook profilu: https://www.facebook.com/bruno.balas

 

 

SITNE LIJEPE LAŽI

.

Zatvor stvoren da me spasi,
Satkan od sitnih lijepih laži.

Stvoren da um moj spasi…

Sitne lijepe laži, moj um istinu traži.

Traži
Traži
Traži

I ne nalazi. Ništa doli sitnih lijepih laži.
Satkane brižno godinama što prolaze.
Da um moj zarobe.

Da čovjeka u iluziju naprave.

Sitne laži, što su velike postale.
Traže
Traže
Traže.

I istinu ne nalaze kroz mrenu oka Boga.

Što na brdu stoji,
I sitne laži.
Što sam kroji
kroji
kroji.

 

 

AKSIOM

 

Što je nada?

Nada je žar.

Žar u prašini,

snova, želja, života i smrti.

 

Prašina ostataka nadanja,

želje za životom,

i čežnje za smrču.

 

Prašina je ona koja je guši,

u isto vrijeme održava na život.

 

Kozmička nepravda ako to želiš,

ili pravda.

 

Jedini koji sanja si ti.

Onaj koji može ostvariti san,

si ti.

Da ti taj mali stvor koji sanja,

grandiozno, spokojno i sada.

 

Jedini ti možeš pokrenuti vatru.

Ljudi će pokušati, o samo da znaš.

Oni su zmije koje vole gristi,

Sebe, ne vide.

 

Oni su ti koji su kraj tvojim nadanjima.

Dokaži da su u krivu,

to će biti tvoja nagrada.

Budi iznad njih, hodaj ne puzi.

Jači od otrova,

što kola venama tvojim.

Budi čovjek s snovima.

Nemoj nikada stati nadati se,

ako ikad staneš,

tad si umro…

 

Odavno.

 

 

ZAŠTO SMO TUŽNI

 

Zašto smo tužni?

Živimo u svijetu žurbe,
Pustog lova na novce.

Ljudi trče naprijed bez cilja,
Nadajući se da će novac njihov lijek bit.

Lijek za neuzvraćenu ljubav, za patnju,
Bol u grudima koji ništa ispuniti ne može.

Novac najmanje.

Novac komad papira koji vrijednosti nema.

Bezvrijedan je kao i život ljudi,
Što ga hvataju.

Ljudski život sveo se na brojke.

I nikada nije bio jeftiniji.

Depresija nije bolest pojedinca već svih nas.

Bol u grudima gdje nam je srce bilo.
Uzeli su ljudi koji to nisu.
Ljudi od papira što nam srca drže,
Govore javno kako novac jedini ispunjava.

Neka vama vaših papira šarenih,
Vratite VI meni srce moje.
Koje kuca za sve vas.

Koje udara kao bubanj za vas.
Čitaoci moji što srce imate.