Redakcija Dženis Šaćirović
PREVARENI
(Sirijcima, građanima Halepa, 13. 12. 2016. godine)
Golubu su slomljena krila
Ni bijel više nije
Nit’ može da poleti
Nema kamo
Nema kome
Svijet ga je prevario
Puštali ga kao simbol
Da pokažu svijetu
Da je mira
Da je prošlo
Da “neće se više“
Letio je posljednji let
Da vidi kuda ide svijet
Spoznaje radi
Da li ga lažu
Kao i nas
Neko mirno spava
Nekoga smrt čeka
Neko nemoćan da je shvati
Neko da joj prkosi
Na dvoru „Deveta Betovenova“
U Halepu simfonija od rafala
Gledao je sa visina
Jedan svijet sa dva lica
Prevarili su ga
Izdali
Od bola satrli
Kao i nas
ZEMLJA TUĐINCU
Samo stopa tuđina boli kad’ gazi
Izgovori zemlja
I posta crnja
No što je bila
Sinova svojih natopljena
Krvlju i suzama
Tvrđa biva
I s mukom proklijeva
Ne rađa utroba koju oteta zemlja hrani
i nema sreće na nesreći
niti roda na krvi drugog naroda
Zato idi
tuđine kleti
da bi rađao
da bi čovjek opstao
Nestaće ljudi
Jer, ne rađa utroba koju oteta zemlja hrani
OPSTANAK
Posjekoše list
List se rodi
Posjekoše granu
Grana niče
Posjekoše stablo
Stablo izroni
Površni na površini
Ne dokučiše korijenje
