Peko Laličić
PLES KOJI MAMI
Lela Milosavljević: Ples među svicima,
Svitak, izdavačka radionica Književnog društva “Razvigor”,
Požega 2018.
Knjiga priča “Ples među svicima”, kao druga objavljena knjiga Užičanke Lele Milosavljević, pred književnu javnost dolazi posle njene veoma zapažene knjige priča, crta i crtica “Tragovi bosih stopala”.
U njoj ona čitaocu već na početku poručuje: “Ja još imam smelosti da hodam bosa… Moje misli su moji svici…” čime, očito, veoma svesno ističe da na život gleda potpuno suprotno od one Vajldove: ”Život je odveć važna stvar da bi se ikad o njemu ozbiljno govorilo”.
Ovo nameće ubeđenje da baš zbog ozbiljnog shvatanja njegove važnosti i svega onoga što ga čini, ona veoma realistično, krajnje životno i smelo u trideset i tri priče koristi svoje “svice” i baca svetlo na hod čoveka svoga, i ne samo svoga, zavičaja kroz prostor i vreme. I nenametljivim, laganim i lepršavim stilom piše o čoveku onakvom kakav jeste, kakvim ga čine i vode vrednosni sudovi, emocije i njegove misli. One koje proizvode rezone koje je nemoguće izbeći jer ih nameću sredina i vreme. Koje su plod decenijskog i vekovnog nasleđa i poimanja životnih vrednosti, ali i sopstvenih odluka. Onih na kojima on temelji svoju sudbinu i od kojih ona, uglavnom, zavisi. O kojima ona piše i u ovom slučaju se suprotstavlja i Eshilu, koji kaže: “Zajednička nam je sudbina, ali misao pojedincu pripada”. Otuda i razlike. One neminovne, svakodnevne, životne. Otuda i njena promišljanja i takve misli, takvi “svici” i takav ples. I toliko svetla bačenog na pojedinca. Na ono ljudsko i neretko neizbežno. I potsećanje na prošlo, na nekadašnji dom i njegovu toplinu. Na porodicu, ženu, ljubav, intime i društvo u celini. Na meku ljudsku reč i veru u čoveka i čovečno, ali i na životne protivrečnosti i sve uočljivija otuđenja. I nostalgiju za svim tim danas sve manje prisutnim vrednostima. Onima o kojima ona ne mudruje, već ih samo konstatuje onakvim kakve jesu i kakve uspeva da bez obzira na ljudske i druge osobenosti vidi kroz psihološku prizmu kojom formira veoma realističnu slike u kojima će se mnogi pronalaziti.
Ples među svicima je knjiga slika običnog života i životnih detalja, doživljaja i doživljenog, ljudskog traganja i trajanja, ali i vernog svedočenja o opštim i moralnim vrednostima koje sve više nestaju. I o psihološkim stanjima čoveka, a posebno u dobroj meri i danas skrajnute žene.
Ova knjiga je autorkin nepretenciozni misaoni ples ne samo među svicima, već baš tim svicima, jer ona baš njima veoma vešto formira figure-slike koje pričama daju životnost i neretko čitaocu nameću utisak da se autorkine misli i čuju (kao Neveni u priči “Ne bilo ti prosto”), čime nas iz priče u priču laganim realističnim pripovedanjem vodi u nove spoznaje.
Ovo su priče koje asociraju na intimu, bude emocije i istinitošću i dozom univerzalnosti čitaoca dovode do saživljavanja i nameću mu potrebu da se pronalazi u minulom i sagledava u dolazećem vremenu. Jer je to ona neminovnost koju nam život nameće, a koju autorka vidi kao mogući beg, te zato i preporučuje: “Danju treba živeti realnost a noću sanjati o sreći”. Jer, “Tako nekako i mi bežimo pred životom a on nas ne žureći stiže. Zna da je to samo igra i da je u tom krugu on nadmoćniji”. (Slatko od višanja).
Piscu kao što je Lela Milosavljević očito nije bilo teško da uoči brojne prizore, ljudske sudbine i egzistencionalne probleme ljudi i na osoben i angažovan način se sa njima suoči i čitaocu ih verno predoči, ali i da na specifičan humorističan način oslika čovekov beg od neželjene i sve češće sumorne svakodnevice, čime pravi iskorak u nešto novo i tako nagoveštava svoju sklonost ka satiri i čoveku sve potrebnijem humoru. Čime ovom plesu daje novi ritam i čini ga pažnje vrednim. Jer lakoćom mami.
______________
Peko Laličić (Gusinje, CG, 1944), piše i u brojnim književnim i drugim listovima, časopisima i elektronskim medijima država regiona objavljuje poeziju, aforizme, prozu, recenzije i prikaze knjiga.
Objavio je sledeće knjige:
– Alunecând din vis (Isklizavanje iz sna) – poezija na rumunskom, 1993;
– Miris senki svuda – poezija, 1995;
– Zapis o lepoti – poezija, 1995;
– Raspevani azbučnik – poezija za decu, 1999;
– Vrtoglavice uma – aforizmi, 2007;
– Beli lavirint – roman, 2010;
– Kriva ogledala – aforizmi, 2011;
– Izgovaram sebe – poezija, 2012;
– Sunce u otkopu – poezija, 2012;
– Zvezdama u susret – poezija za decu, 2014;
– Prazni ljudi – aforizmi, 2015;
– Sud suza – roman, 2016, i
– Beli lavirint – roman (elektronsko izdanje), 2016.
Aforizmi, savremena i haiku poezija su mu prevođeni na: engleski, ruski, rumunski, bugarski, makedonski i slovenački jezik.
Član je Udruženja književnika Srbije i redovni član Matice srpske.
Živi u Majdanpeku, Srbija.