Tri pjesme Jelene Kočović

Poezija

 

Jelena Kočović
Jelena Kočović

Jelena Jeka Kočović, rođ. Stepanović, rođena je 26. avgusta 1984. godine u Kragujevcu, Srbija. Svoje detinjstvo kao i školske dane provela je u svom rodnom gradu. U junu 2003. godine dobila je diplomu o završenoj srednjoj ekonomskoj školi, smer – ekonomski tehničar. U maju 2004. godine počinje da radi u mlekari Kuc Company kao referent sirovinske službe. Od malena piše pesme i priče, književnost i muzika su sastavni deo njenog života. Do sada je napisala oko trista pesama i dve priče (još je sve u rukopisu). U junu 2012. godine, u magazinu Stil, objavljen je odlomak iz  njene priče „Sasvim obična priča“ U decembru 2013. godine dobila je treću nagradu za kratku priču na petom međ. festivalu poezije i kratke priče “Stanislav Preprek”. U februaru 2014. godine, povodom dana zaljubljenih, na kokursu “Pjesme nad pjesmama”, dobija diplomu za najintimniju ljubavnu pesmu. U martu 2014. godine, dobila je treću nagradu za kratku priču na trećem međ. festivalu poezije i kratke priče “Pavle Popović” Povučena je i tiha osoba, iskrena… Veliki je borac u životu, za svoju porodicu i svoje najmilije spremna je na sve.

 

PRVI SNEG

 

Prvi sneg lagano veje,

Padaju pahulje bele,

Neka padaju

Na radost i veselje,

I neka ostvare

Sve naše želje.

Nova godina već je na pragu,

Sve nam je bliže i bliže,

Neka nam da potrebnu snagu

Za nove korake,

Za nove pobede.

Prvi sneg lagano veje,

Padaju pahulje bele,

Deca se vesele,

Raduju se snegu

I novoj godini,

Raduju se deda mrazu

Što im poklone donosi.

.

18. decembar 2010. godine, subota, Kragujevac

 

SA VEROM U BOGA

 

Hvala ti Bože

što postojimo,

što smo tu,

i kad plačemo

i kad pevamo u glas,

i kad slavimo

i kad bitke bijemo,

pogledaj nas Bože,

budi uvek uz nas,

i u dobru i u zlu.

Tebi se Bože molimo,

U tvoje ime slavimo,

U tebe Bože verujemo,

I sa tom verom

Kroz život se borimo.

.

22. decembar 2010. godine, sreda, Kragujevac

 

UŽIVAJ U ŽIVOTU

 

Život je velika tuga,

Kad pored sebe nemaš

Bar jednog iskrenog

I pravog druga.

Pravi prijatelj uvek ti treba,

I kad se plače i kad se peva,

Pravi prijatelj uvek je tu

I u dobru i u zlu.

Život je velika radost,

Neprocenjena je životna vrednost,

Raduj se i smej se,

I kada osećaš

najveću slabost,

od srca prihvati

ono što ti život nudi,

bori se za ljubav i sreću,

poželi dobro

i sebi i drugima,

kada ti je teško

i kada osećaš

da gubiš tlo pod nogama,

samo udahni duboko

i pomoli se Bogu,

diši punim plućima,

i kad god možeš,

uživaj u životu!

.

12. decembar 2010. godine, nedelja, Kragujevac