Redakcija Rebeka Čilović, rođena 1988. godine u Beranama. Iza sebe ima objavljenu zbirku kratkih priča “Sloboda u slovu” i zbirku pjesama “Zvonke smjelosti”. Učesnica je mnogobrojnih manifestacija i dobitnica velikog broja nagrada i priznanja; između ostalog, dobitnica je nagrade “Pjesnici sa Lima o Limu”, dobitnica zlatne plakete iz Kine sa međunarodnog konkursa za mlade, pobjednica je mnogobrojnih konkursa u zemlji i regionu. Kroz projekat ”Crna Gora jedna kulturna adresa” uvrštena je u deset najboljih mladih pjesnika, njeni radovi su obavljeni u časopisima i zbornicima kako u zemlji tako i šire. Diplomirana je pravnica i članica amaterskog pozorista. Živi i stvara u Beranama.
PORUŠENI GRADOVI
Otvaram oči i vidim porušeni grad
Zbog čega palim televizor
Baš mi jutra ne počinju lijepo
.
Čistači ulica odvoze smeće
Dan se probija kroz maglu
Prašina prekriva moj pospani pogled
.
Šta je grad naspram života
Zar ima još negdje ulica bez ljudi
.
Pakujem se čekam taksi
Usput ću sresti ljude
I pitam se da li će i oni tupo gledati
.
Jesu li bombe zaledile naše osmjehe
.
Brišem maramicom zamagljeno staklo u vozilu
I dalje ne mogu a da ne mislim
Da li su i ostali gledali kako se tamo negdje ruše gradovi
.
PJESMA
Lice ti izdaju sluti
Za svaku laž po jedan dan
Poplavi oko dublje i u njemu vidim njen lik
.
Bezuspješno se namještam da uhvatim u pogledu svoj lik
Uzalud baš ne ličim
.
Kuvaš sebi kafu i mrmljaš
Nee pa ti pjevušiš
.
Psst
Žabranjeno je sa nesrećnima pjesmom se opraštati
.
JEDNA MUŠKA
Pred rastanak ti si milovala boli
Rasla si sa samoćom svezanoj na glavi
Kao mladež na ruci nosila si tajnu
Ne umiješ stati kad nestanu čari
.
Zar sam mogao znati da si malo žena malo đavo
Da si mazna očajna i na sve spremna
.
Sve sto strano bješe mojoj muškoj ćudi ti si mila osmjehom umjela da slutiš
.
Riječi koje sam ti dao uzalud su tekle
Ti si tuđa korakom te prezirem
.
Ljubav tvoja napola se kida
Ne mariš što ostajem bijesan
.
Koketno na prstima nosiš strah
Nevoljene žene zadah
.
Iza tvoje opake ćudi malo čega je za čim ludim
.
Ti ne sijaš već se gubiš
U bokovima ti se kost od igre lomi i rastu ti nove uši
.
Zar ljepotom da me kazniš
Sotonino čedno lice
.
Ti ne slutiš da me imaš više nego sebi dadoh
.
S pravom lomiš grebeš i bez smrti mene tučeš
.
Pogazio sam sve zakletve
Muški zube polomio
Sam sa sobom vječno žene željan ostao
.
Za godine ti ne mariš
Uvojcima zanosno mašes a sa mojim sijedim zbijaš šale
.
Ko da pusti da bez loma sto kafana razbijenih bokala odeš
Kao da si pokupljena na vašaru odabrana
.
To ne biva
Oštrim zube krv ključa i modre vene
.
Ti mašeš rukom i osmjehom me ženskim varaš
Tada samo uspijem da se sjetim zbog čeka sam ti vjerovao
.
Ti se gubiš u sjenama a ja tražim obećanu da potraje makar vječno.
