Tri pjesme Selme Kopić

Poezija

Selma Kopić

.

STOLAC

 .

Nađoh se skoro

U drevnom gradu

Koji organizira susrete

U čast sugrađaninu, pjesniku,

I njegovom radu.

 .

U mrtvim ulicama

Nema živa stvora,

Ni čovjeka, ni mačke;

K’o da,

Osim pjesnikove biste,

Nema ni jedne svijetle tačke;

K’o da se igraju skrivača

Oko kamenog spavača.

 .

U mrklom mraku

Začu se plač djeteta.

Odjekuje

I odbija se o zidove

Kuća kamenih,

O grane

Stoljetnih stabala stamenih.

 .

Šačicu pjesničkih duša

Uskomeša.

Zagluši na tren

Stihove pjesničke gromade.

To bi jedini trag života

I znak

Da nije mrtva

Ta mrtva ljepota.

.

IVI ANDRIĆU

 .

Nemirno, gladno srce moje,

jesam li ti ugodio

time što sam  te

po svijetu bijelom vodio?

Jesu li te usrećili

stalno spakovani koferi,

nepoznati predjeli,

lica, staze?

I ovdje, i ondje

ljudi gaze:

rađaju se, budu,

prolaze.

A priče o tom vječnom toku

ispisane su im na čelu i u oku,

u pokretima,

u hodu,

u glasu.

I ne moram ih

ništa pitati:

ja znam to pismo

čitati.

Dar ili kob: ko će znati!

Usud je to

koji me svuda prati:

jer sve sam više sam,

što više znam.

Ljudi, zemlje, gradovi,

veliki i mali

usponi i padovi,

svi su mi nešto uzeli,

svi su mi nešto i dali.

Život me i mazi i gazi,

i vodi, i gura, i baca.

Gdje god se nađem,

ja sam kod kuće.

Jesam li i tamo

gdje me srce vuče?

.

 

KAKO MI JE VAŽNO

.

Ne treba mi sjenka

ni da me prati,

ni da je pratim.

Važno je,

o, kako mi je važno,

što imam kome da se vratim.

 .

Ne treba mi slika

ni u džepu,

ni u novčaniku.

Ne treba mi ni drugo

podsjećanje razno.

Važno je,

o, kako mi je važno,

da srce nije prazno.

 .

Ne trebaju mi darovi

ni da ih dajem,

ni da ih primam.

Ne trebaju mi ni drugi

pažnje znaci.

Al’ važno je,

o, kako mi je važno,

da nekog raduju moji koraci.

 .

Ne trebaju mi riječi

ni one koje se kažu,

ni one koje se šute.

Jer, i oni što ih gutaju

i oni što ih krše,

isto završe:

riječi im se po glavi motaju

u dugim besanim noćima.

Važno je,

o, kako mi je važno,

što mi se razumijemo

očima.

.

selma (Custom)Selma Kopić, profesorica bosanskoga jezika, rođena u Tuzli 1962. godine.

Dobitnica treće nagrade ”Mak Dizdar” na manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu za neobjavljenu zbirku pjesama, te dvije nagrade za priče: Ponosim se pozivom nastavnika– prva nagrada, novinska priča Crtice iz mahale kojeviše nema– treća nagrada. Obje nagrade za priču vezane su za Tuzlanski kanton.

Do sada su joj objavljena dva udžbenika, jedna radna sveska, tridesetak pjesama za djecu i odrasle, tri priče, nastavne pripreme i drugi stručni radovi.

Zaposlena, majka dvoje djece. Živi i radi u Tuzli, Bosna i Hercegovina.