Tri pjesme Jasmile Talić

Poezija

Jasmila Talić

.

CRNA HRONIKA

On spušta na sto novine

Pune crne hronike i tmine

Sjene od nogavica stola vode ga u dubine

Ne poznaje on zakone svjetlosti ni fizike i

Čude ga sve perceptivno zamagljene prilike

Preko rubova geometrijskih on se prelijeva

Mokra je desna strana, mokra je i lijeva

Rasplinjuje se po novinskom papiru

Kao pijanac na svadbenom piru

Pretvara se u fotke, slova, cjelovite članke

U eksluzivne vijesti i vijesti tanke

Pretvara se u tugu, čemer, jad

Prašinom prekriva grad

Ozon svijeta puca po šavovima

Niko više ne čudi se stolovima

Svako prekinuo je sa snovima

Kontejneri su masovne grobnice crne hronike

„Eternity“ postalo je dio uramljene slike

Na zidu zakucane

Koja stoji tu dane i dane

U vječnosti svojoj u koju više vjere nema

O, prelijevanje svakog u svakog se sprema.

.

BIJEG PUNOĆE POSTOJANJA

.

Klati se energetski sat iz jednog u drugo zrnce krvno

Klizi suza srebrna niz biće zavodljivo strmo

Oluja se sprema od tišine koja lobanju probija

Slijeva se kroz vene i oko srca se svija

Transformacija iz tebe u tebe njima je nevidljiva

Pod kapcima ti je mandala, boje zrelih šljiva

Tražiš središte kružnice

Izmiče kao vir i uvlači u sebe tvoje lice

Nestalo je, nestao si –

A možda nikad ni bio nisi

Tišina u tvojoj lobanji plače

Okrećeš se oko sebe, a ona plače sve jače i jače

„Gdje si, tugo?“, u molbi ruke širiš

Začuđena trgovkinja vraća ti sitniš

Osjećaš novčić i svoj izbrazdani dlan

Gdje sam, ko sam, jesam li samo san?

Opipljivost je samo zabluda i olakšanje

Napuštaš trgovinu, napolju vjetar njiše granje

A tebe ne napušta depersonalizovano stanje

Punoće postojanja koje bježi

Koje se ljuljuška i lijeno leži

Zbog svoje neprimijetnosti

Onima u kojima je ono samo.

.

PROŠLO JE

Dok crven list lepršajući slijeće

Dok tama prekriva opojno cvijeće

Dok mijenjamo čizme i parče odjeće

Dok prolaze sekunde, minute i sati

Dok se paučina naših snova klati

Dok očajavamo a ne znamo dati

Dok kiše oplakuju nam ulice

Dok noći odaju svijetleće svice

Dok ogledalo čudno iskrivljuje nam lice

Dok prolijeću iznad nas ptice

Prošlosti bez koje živjeti ne znamo

Eno tamo, tamo

Nastavlja živjeti sadašnjost života

Koji se u sebe uvlači, u sebe se mota

Dok jesen kapa ko zna koji put

Dok sja nad vukovima mjesec žut

Dok u srcu duboke rane nam rastu

Dok ljubavnici vole se na sijena plastu

Dok proljeća dozivaju još jednu lastu

Nastavlja živjeti života sadašnjost

A mi puštamo da prošlost nam glođe kost

Koja je osnov kostura našeg bića

Koje traži osjetilnog ića i pića

O, mi bez prošlosti živjeti ne znamo, a

Eno tamo, tamo

Još jedna Godina prolazi

Čekajući nas u sebi.

 

Photo1912Jasmila Talić je rođena 1989. godine u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina. U Zenici je završila osnovnu školu „Mak Dizdar“ i Drugu gimnaziju, gdje je bila učenica generacije u 2007/08. godini. Trenutno je student Psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je stekla diplomu baccalaureata, a sad je na master studiju (4. godina).

Bila je članica omladinskog Kluba proze i poezije. Više puta je nagrađivana na literarnim konkursima, od čega je najznačajnija nagrada na konkursu za najbolju novinsku priču na konkursu „Naše riječi“, 2009/10. godine, pri čemu su joj pjesme i priče objavljene u specijalnom izdanju časopisa „Diogen“, te zbornicima „Garavi sokak 2012.“ i „O malim i velikim stvarima“ (Alma, Beograd, 2012.), i u zbirci kratkih priča „Golubica“ (Naša riječ, Zenica, 2011.)

Bavi se i volontiranjem u Dječijem dnevnom centru Sarajevo, i vodi književnu radionicu u sklopu NVO „PLANET DESIGN“ u Zenici.

Pisanje je njena strast još od ranog djetinjstva, i vjeruje da će to i ostati do kraja njenog života, jer život i ne bi mogla zamisliti drugačije.