Sovjeta Grubešić, rođena u Osijeku. Akademski obrazovana.
Objavljeni su joj tekstovi na književnim portalima, zbornicima i časopisima
Piše priče, poeziju, haiku i slika.
Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/studijske-fotografije/slides/jedna-vidibaba-na-bloj-pozadini.html
.
.
DUŠA IZ ŠIFONJERA
.
Poneki su dani nalik šifonjeru
škriputave prazne fioke
kvarkovi prošlosti u crnoj tvari
nevidljivi neznanoj duši
teret vlasniku sjećanja
odraz mrljavog zrcala
miris uniforme
nekada znanih
o, nekada znanih
sada na groblju
od zemlje sazdanih
u minerale pretvorenih
bijelih tjelesa
izmučenih
gdje li leže kosti
mojih dragih
gdje je zemlja napijena
krvlju
nahranjena kožom
ispod kojeg bilja
velebilja
apoteka
vita
terra ratnika
jad žena
bijes vremena
kazaljka se njiše
ko ratna sjekira
zemljino klatno
sve dublje propada
propadamo i mi
ko stari šifonjeri
sve je manje znanih duša.
.
GLJIVE I LAMELE
.
U tvojim vijugama caruju gljive
ko lamele u trafostanicama
žive po glazbenim ljestvicama
uličnih svirača nikada dosta
ciguljaju na ćoškovima
šeširi im prazni
a ispod reklama… dajte mi čašu
trinaestogodišnja ciganka doji dijete
bez čaše uz svirku sa Pionira i
Šarpova pjevaljki i metroseksualaca
isčupanih obrva i brazilskih depilacija
odmjeravaju se snage gljiva ludara i
muhara onih slatkih tufnastih bića
što krase dječje sobe kako bi se odmalena
navikli na… dajte mi čašu
pljesan se uvukla u hodnike tvoga mozga
stojiš na stritovima polisa
bijeli ti pogled u očima pokreti Čapekovih
robota, rabota, rabotaš po komandi
ulični psi te zapišavaju
između generacija nema lančanih reakcija
samo lanci robovanja
zombi po zombi i opet zombi
zemlja bez zombija nije zombovska
farma bez predviđanja
stranice se prelistavaju
povijest ti traga za porijeklom moždanih
gljiva kroz okrnjen prozor
na preostalom zidu porodične kuće
jablan i silos u daljini
uobičajena kulisa.
PORUKA GOSPODINU E.
Vukovi
vukovi su među nama
gospodine E.
ne ovi sa Vaših idiličnih slika
već vukovi što u crnim siluetama
kruže gradom čekajući žrtvu
vukovi što bombom iz džepa
kradu djeci majku
vukovi što kolju roditelje
vukovi sa naslovnica
što rastaču mozak
piju krv nevidljivim
očnjacima
žderu tkivo nerođenoj djeci
kidaju slijed vjekovnih rođenja
ubijaju svetost
lažu
grohotom se smiju
naivnost prepoznaju
vukovi
vukovi su među nama
gospodine E.
ne vukovi sa Vaših slika
ne oni što izgradiše stari Rim
nadojiše napušteno dijete
ne oni što svoju obitelj štite
na vrletima plijen traže
i pokoju ovcu
već oni što prvo
ovce u tor utjeruju
pa im mlade otimaju
na majke nasrću
očeve prebijaju
hrane ih vlastitim mesom
strašna slika Crvenkapice
u kojoj vuk pobijedi lovca .