Tri pjesme Sovjete Grubešić

Poezija

Sovjeta Grubešić, rođena u Osijeku. Akademski obrazovana.

Objavljeni su joj tekstovi na književnim portalima, zbornicima i časopisima

Piše priče, poeziju, haiku i slika.

Istaknuta slika: http://www.besplatne-slike.net/studijske-fotografije/slides/jedna-vidibaba-na-bloj-pozadini.html

 

.

.

DUŠA IZ ŠIFONJERA

.

Poneki su dani nalik šifonjeru

škriputave prazne fioke

kvarkovi prošlosti u crnoj tvari

nevidljivi neznanoj duši

teret vlasniku sjećanja

odraz mrljavog zrcala

miris uniforme

nekada znanih

o, nekada znanih

sada na groblju

od zemlje sazdanih

u minerale pretvorenih

bijelih tjelesa

izmučenih

gdje li leže kosti

mojih dragih

gdje je zemlja napijena

krvlju

nahranjena kožom

ispod kojeg bilja

velebilja

apoteka

vita

terra ratnika

jad žena

bijes vremena

kazaljka se njiše

ko ratna sjekira

zemljino klatno

sve dublje propada

propadamo i mi

ko stari šifonjeri

sve je manje znanih duša.

.

GLJIVE I LAMELE

 .

U tvojim vijugama caruju gljive

ko lamele u trafostanicama

žive po glazbenim ljestvicama

uličnih svirača nikada dosta

ciguljaju na ćoškovima

šeširi im prazni

a ispod reklama… dajte mi čašu

trinaestogodišnja ciganka doji dijete

bez čaše uz svirku sa Pionira i

Šarpova pjevaljki i metroseksualaca

isčupanih obrva i brazilskih depilacija

odmjeravaju se snage gljiva ludara i

muhara onih slatkih tufnastih bića

što krase dječje sobe kako bi se odmalena

navikli na… dajte mi čašu

pljesan se uvukla u hodnike tvoga mozga

stojiš na stritovima polisa

bijeli ti pogled u očima pokreti Čapekovih

robota, rabota, rabotaš po komandi

ulični psi te zapišavaju

između generacija nema lančanih reakcija

samo lanci robovanja

zombi po zombi i opet zombi

zemlja bez zombija nije zombovska

farma bez predviđanja

stranice se prelistavaju

povijest ti traga za porijeklom moždanih

gljiva kroz okrnjen prozor

na preostalom zidu porodične kuće

jablan i silos u daljini

uobičajena kulisa.

 

PORUKA GOSPODINU E.

 

Vukovi

vukovi su među nama

gospodine E.

ne ovi sa Vaših idiličnih slika

već vukovi što u crnim siluetama

kruže gradom čekajući žrtvu

vukovi što bombom iz džepa

kradu djeci majku

vukovi što kolju roditelje

vukovi sa naslovnica

što rastaču mozak

piju krv nevidljivim

očnjacima

žderu tkivo nerođenoj djeci

kidaju slijed vjekovnih rođenja

ubijaju svetost

lažu

grohotom se smiju

naivnost prepoznaju

vukovi

vukovi su među nama

gospodine E.

ne vukovi sa Vaših slika

ne oni što izgradiše stari Rim

nadojiše napušteno dijete

ne oni što svoju obitelj štite

na vrletima plijen traže

i pokoju ovcu

već oni što prvo

ovce u tor utjeruju

pa im mlade otimaju

na majke nasrću

očeve prebijaju

hrane ih vlastitim mesom

strašna slika Crvenkapice

u kojoj vuk pobijedi lovca .