Veljko Bosnić
TO PRAVILO
Pokisli i dalje čekamo
sve te treptaje iza brave
iza ove ograde od sumnji
koja traje
ne od jučer
Mislimo da je sve
ostalo iza nas iza ove
ograde
prevoja iza sna
šarene ograde
mirišljave posteljine majčine
Pokisli plačemo
kao po taktu
mislimo kao da smo sami
poislednji na ovom svjetu
zla
PREŠLA SI SOBOM SAMA
I ove noći
na vrhovima prstiju prešla si
ovom sobom do ceste
sama
Znam to po treptaju jutra
prvog vjetra
koji me je oduvao samo tako
kao da sam
slamka
Znam to i po sebi
skupljam se
svim svodovima prazne moje sobe
do ulice
sam
I ove noći
ploviš kao brod spasa
beskrajnom maticom
svemira
sama
PROŠLO JE SVE
Zbrajamo sve knjige koje
smo pročitali
prepisali recepte
do sreće
Ubrali sve te plodove
koji nas kite
uvećavaju i spajaju
na kraju puta
Zbrajamo sve promašaje
onako polako
drago nam je da je
nešto ipak ostalo
iza nas
Ipak ima nešto