Redakcija Zoran Janković
Zoran Janković, rođen u Sarajevu 1954. godine. Na gore istaknutoj fotografiji iza bijelih nišana na Kovačima se vide njegova ulica i kuća u kojoj je živjela porodica Janković. U toj kući je rođen njegov pokojni otac, on i njegova djeca… Zoran je živio u Jugoslaviji do 1992. godine. Do 1993. godine živio je u Bosni i Hercegovini, a od 1993. godine živi i radi u Beogradu. Poezijom se bavio kao mladić i objavljivao u raznim omladinskih časopisima. Sve do juna 2011. godine nije se bavio pisanjem. Naime, tog juna je preko prijatelja stupio u kontakt sa starom prijateljicom koja živi nekoliko hiljada kilometara daleko od njega i s kojom od tada putem interneta svakog dana razmjenuje pjesme. Zahvaljujući njoj, njegovoj Muzi ponovo piše poeziju.
Na svom sajtu piše prozu, poeziju i još po nešto: http://zoka.thecrazy.
..
.
.
.
.
.
.
Zoran Janković
SARAJEVO
.
Zamisli da ti pjevam na uho:
“Kraj tanana šardvana…”
Da sam raspjevani ćevapdžija
pa da ti pečem ćevape.
Da sam Jevrej iz Sarajeva
pa da te vodim da vidiš Hagadu.
Da te vodim na Grbavicu
pa da navijamo za Želju.
Bio bih ćevapdžija, Jevrej, navijač.
Ma bio bih sve što hoćeš.
A ti bi bila moja muza sa Mejtaša.
.
MOJA SARAJKA
.
MOJA SARAJKA je posebna vrsta
koja je prosuta po cijelom svijetu.
Zašto se MOJA SARAJKA piše velikim slovima?
Zato što njenoj generaciji nije bilo važno
kako se zoveš nego kakva si faca.
.
Zato što je uzdisala na Hipi klupi
za nekim papkom koji je bio ljepši od mene
(a mislio sam da sam najljepši).
.
Zato što se ljubila pod lošim svjetlom
u rane proljećne sate na Vilsonovom
a poslije toga dobila prehladu i gripu.
.
Zato što je u prepunoj Parkuši
ispijala svoje prvo žestoko piće
a poslije povraćala na mom ramenu.
.
Zato što je jela kesten pire s viljuškom
u slastičarni kod Olomana
samo zato što je to bilo u modi.
.
Zato što je u Fisu slušala Indekse
i time se ponosila čitav život,
i nadala se da Jutro će promijeniti sve.
.
MOJA SARAJKA je posebna vrsta
koja je prosuta po cijelom svijetu
ali duh njenog grada ne odumire,
samo neke druge generacije
imaju neka druga mjesta za ljubav
i neke druge MOJE SARAJKE.
.
BOSNO MOJA
.
Bosna moja brdovita a mila
ko slovačka suknja široka a laka
što se savija pod teretom teškim.
Ljubim te dok šuštiš, naborana plaha.
Trpiš me a ćutiš i kad plačem
odan ti bez smisla.
.
Naslonim ti glavu na bedra čila,
dodirnem ti grudi i osjetim toplotu.
Ljubim te polako i ne biram mjesta
trpiš me i ćutiš a ja se smijem.
.
Smijem se široko i glasno
jer vlasnica suknje
slovačke široke a lake
što se savija od tereta teškog,
što ljubim je a ćuti,
odanu bez smisla,
dođe mi pred oči.
