Redakcija |
Velika opasnost za svjetski mir |
|
Stradanje stanovništva u Prvom, a potom i u Drugom svjetskom ratu natjerali su Evropsku zajednicu da se ozbiljnije pozabavi pitanjima državnog terora, čiji su glavni nosioci i kreatori bili Njemačka i Italija. Posljedice takovog neprimjerenog i divljačkog ponašanja bile su desetine miliona žrtava, uglavnom civila, što je dramatično upozorilo svijet da se nešto mora učiniti i zaštiti nedužno stanovništvo, koje je bilo u ovim ratovima, i ratovima koji će usljediti poslije meta napada i zlostavljanja. Međutim, česte žrtve torture i nasilja bila su i djeca… Donedavno su, pored osnivanja UN-a 1945. g. u San Francisku, i niza konvencija i rezolucija o ljudskim pravima, njenim kršenjima neprekidno bili ugroženi civili. I Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka od 10.12.1948. g. i Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava, koja je donesena 04. novembra 1950. g. u Rimu, i niz drugih konvencija i deklaracija, pokazale su nemoć oko zaštite ljudskih prava i demokratskih sloboda građana. Cilj tih konvencija bio je da se upozore nosioci mržnje, zla i nasilja da će svi oni koji su počinili, bilo kakve zločine morati, bilo kada za njih, odgovarati. Upravo, takvo razmišljanje dovelo je do toga daje 27.11.1968. g. donesena Konvencija o nezastarjevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, koja je ratifikovana 11.11.1970. g. Uprkos, brojnim konvencijama, ipak su se dogodili stravični zločini u Bosni i Hercegovini u ratu (1992.-1995.), čiji su bili kreatori umobolni ljudi, opterećeni raznim mitološkim predrasudama. U našem slučaju radi se o državnom teroru, pojedinačnom i kombinovanom, jer je projekat ”velike Srbije” zahtjevao, ne samo državni, nego i pojedinačni teror kojeg su provodili pojedinci, maksimalno podržavani od svojih država. U BiH bio je prisutan, pored srpskog, i hrvatski teror, a sve sa ciljem stvaranja hrvatske zajednice Herceg Bosne. Iza ovih terorističkih djelovanja, sasvim sigurno, za to imamo nepobitne dokaze, stajale su Srbija i Hrvatska, koje su direktno ili indirektno podržavale svoje egzekutore instalirane u Bosni i Hercegovini. Ukoliko želimo biti objektivni svjedoci ovog minulog rata, onda moramo reći da je bilo i terora od strane bošnjačkog naroda, ali u znatno manjem obimu. Ovdje je vrlo bitno naglasiti da su terorističke aktivnosti, koje su izvodili Bošnjaci, bile pojedinačne i nisu bile plod državnog vrha, za razliku od druga dva projekta, koji su bili plod beogradskog i zagrebačkog velikodržavlja. |
Enisa Šator: Bujica |
|
Državni teror može biti ispoljen na dva načina; kao unutardržavni i izvanjski, ili međudržavni. Nažalost, mi se poslije toliko godina kada svijet vodi borbu protiv rasizma i segregacije, susrećemo sa ovim velikim zlom u kojem se ljudi i njihove vrijednosti mjere kroz nacionalno i vjersko određenje. Riječ je o Mostaru, koji je bio nekad grad ljubavi i najveće slobode i sreće za sve svoje građane, danas predstavlja zasigurno, netoleranciju i nepodnošljivost. Ako građani ne znaju konvencije, onda moraju znati Božije poruke koje su lijepo napisane u Bibliji i Kur’anu. Na primjer: ”Ne čini zlo u ime dobra” (Apostol Pavle), ili ”ljubi bližnjeg svoga kao sebe samoga”, a Isus Krist kaže: ”Sve što želite da ljudi čine vama činite vi to drugima”. A u kur’anskom ajetu se kaže: ”O ljudi, mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo, i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji” (49:13). Ovih i ovakvih pravila moramo se pridržavati, jer oni za nas treba da budu putokaz za budućnost. Možda će na ove riječi o Mostaru neko i reagovati, s pravom ili bez njega, ali svi dobro znamo, koji živimo u ovom gradu, da je u njemu podijeljeno školstvo, zdravstvo, kultura, komunalna infrastruktura, penziona i druga osiguranja itd, samo još nije podijeljen zrak! A, tako je skoro svugdje u našoj državi, što ni u kome slučaju ne može biti perspektiva i budućnost našim mladim naraštajima. Na ovakav teror međunarodna zajednica ne reagira, jer ovdje imaju daleko veća primanja nego što bi imali u svojim zemljama iz kojih dolaze. Ovakvo stanje u Bosni i Hercegovini je posljedica nezainteresovanosti međunarodne zajednice da se u ove probleme energičnije uključe. Najpoznatije ilegalne organizacije koje teroristički djeluju u svijetu su iz Italije ”Crvene brigade”, ”Prva linija”, zatim njemačka frakcija ”Frakcija crvene armije”. Tu su u posljednje vrijeme i All Qaida sa Osama bin Ladenom, te u Palestini Hezbollah, ali tu su i ratne obavještajno-terorističke organizacije iz Izraela. Međutim, terorizam koji već duže vrijeme sprovodi Izrael prema Palestincima se u američkim krugovima ocjenjuje kao borba protiv terora, dok palestinsko bacanje kamenica prema topovskim i raketnim sistemima koje Izraelci koriste, se naziva terorizam i teroristima, što je neprihvatljivo i nečasno. Takvo ponašanje američke administracije raspamećuje normalnog čovjeka. Svakako, da aktivnosti koje SAD danas vode pod krinkom borbe protiv terorizma, otkrivaju njezino pravo lice jer je desetljećima učestvovala u nasilničkom ponašanju prema režimima pojedinih zemalja. Često su se u tim nasilničkim ponašanjima upotrebljavala i sredstva koja su strogo zabranjivana prema međunarodnim konvencijama. Zemlja koju treba optuživati za međunarodni teror su upravo Sjedinjene Američke Države, a posebno njihovog kontroverznog nadmenog predsjednika George W. Busha. Sve zemlje Latinske Amerike bile su žrtve američkog terorizma u kojima je ubijano nedužno stanovništvo, a zna se da je ubijeno na stotine hiljada ljudi. I zemlje Srednje Amerike bile su obuhvaćene raznim torturama i nasilju koje je američka administracija sprovodila prema njima. Evo jednog od stravičnih prizora koji su se dogodili u El Salvadoru. SAD su formirale brigadu Atlacatl, koja je formirana u martu 1981. g. Decembra 1981. g. ova jedinica je izvela
Prema izvještaju sveštenika Danijela Santjaga ovaj bataljon je činio najveće zločine koji se mogu zamisliti, naprimjer:
Velika greška Amerike je u tome, što oni određuju standarde ponašanja i davanja ocjene i kvalifikacije terorizma. Američkoj administraciji nekada su bili najbliži i takoreći najdraži diktatori, poput Mobuta, Čaušeskua, Sadama Huseina, Norijege, Suharta, Osama bin Ladena i tako dalje. Svim predsjednicima SAD, zbog nasilne i ratnohuškačke politike koju su vodili prema mnogim državama, te ratovima u kojima su neposredno ili posredno učestvovali, i u kojima je stotine hiljada ljudi ubijeno, uglavnom, nedužnih civila, može se suditi za ratne zločine. Područje Bliskog Istoka, je meta državnog terorizma, kako od strane Izraela, tako i od njegovog mentora ”svjetskog policajca SAD”. Što se tiče Bliskog Istoka
Chomsky nastavlja dalje:
Ovo nasilje koje danas sprovode Arapi, koje nije primjereno islamskom vjerovanju, je odgovor na terorizam i nasilje koje godinama sprovodi Izrael prema Palestincima. Drugi primjer koji nas upućuje da je Amerika duboko zagazila u terorizam i da terorizam ne sprječava, nego naprotiv svojim pristranim držanjem prema nekim zemljama ga pospješuju. Iste je godine u Bejrutu poslije džume namaza u jednoj džamiji organizovana diverzija u kojoj je ubijeno 80 ljudi, a preko stotinu teško ranjeno. Istraga za ovo teško zlodjelo vodi do američke CIA-e. Rušenje zgrade Svjestkog trgovačkog centra u Njujorku po mnogima je jedna velika obmana i podvala, te da su rušenje ove monumentalne zgrade naručili z vrha američke administracije, jer im je trebalo opravdanje, za agresiju na Afganistan, a potom i Irak. Dakle, trebalo je doći do jeftine nafte, a ko ima taj energent u posjedu, vladaće cijelim svijetom, to zna kontroverzni i opasni George W. Bush, čiji je i otac za vrijeme svoga predsjednikovanja vodio vrlo čudne poteze i donosio odluke koje su išle u prilog ove ”moćne” porodice. Danas su u svijetu, zbog organizovanog terora, najugroženije četiri nacije: Palestinci, Čečeni, Kašmirci i Bošnjaci, i to što je najgore, nema izgleda da će se ovo pitanje riješiti u dogledno vrijeme. Doduše, Bošnjaci su dobili prividnu slobodu i ljudska prava koja se odvijaju pod budnim okom predstavnika međunarodne zajednice. S obzirom da se radi o četiri zemlje u kojima, uglavnom živi muslimansko stanovništvo, koje je izloženo raznim represijama, ubijanjima, zlostavljanjima i raznim torturama. S pravom se postavlja pitanje: nije li to zbog toga što se radi o većinskom muslimanskom življu? Na kakav je samo način oduzeta 1948. g. Palestincima država… A, zna se, da su:
Tadašnji ministar vanjskih postova, Arthur Balfour je na vrlo lukav i ciničan način poslao pismo engleskim cionistima, a vezano za naseljavanje Židova, u kojem traži da se poštuju prava palestinskog naroda.
Bezbroj je ovakvih primjera nepravdi koje se nanose pojedinim narodima i skupinama, koje, s obzirom na razmjere zločina koji se vode, traže osvetu, što je vrlo pogubno i opasno po cjelokupnu svjetsku sigurnost. Zemlje koje sprovode ovakvu bestidnu politiku moraju shvatiti da je ovo samo odgovor na nepravdu koja se stoljećima vodi protiv muslimana i svijeta islama. Moraju se naći dodirne tačke ovih suprotstavljenih strana, ako želimo da uspostavimo trajni mir, a on je kao nikada dosad naša najveća potreba. Jer, ovdje nema pobjednika, svi smo gubitnici. Mostar, 18. 11. 2006. g. mr. sci. Aladin Veledar, prof. ____________________ Literatura
____________________ 1 Noam Chomsky: Šta to hoće Amerika, Čigoja, Beograd, 1999, god., str 41. |
