Redakcija 1.
Zapalila si cigaretu i stavila naočare, tada se aprilsko sunce oslikavalo na okviru tvojih crnih „Prada“ naočara. Nisi bila nasmijana kao što to obično jesi. Vidjelo se po crtama tvoga lica da razmišljaš o nečemu što ubrzo treba da riješiš. Očigledno si očekivala situaciju u kojoj treba da se boriš i iz koje si vjerovala da ćeš opet izaći kao pobjednik, jer zaboga ti svakoga možeš da pobijediš. Hitro si izvadila žvakaću gumu iz „Orbit“ pakovanja, stavila je usta i bacila u jednu od onih velikih tamnih pepeljara što ih većina gradova ima do pola ispušenu cigaretu marke „Asos“.
Već nekoliko mjeseci te posmatram, ispred kompanije u kojoj radiš odnosno na trotoaru kod ulaza, jer se ona nalazi preko puta biblioteke gdje čitam knjige i sa čijeg prozora te gledam dok si ti na pauzi, četiri ili pet puta dnevno kako koji dan. Sa tvoga lica i iz tvojih očiju tumačim šta se dešava sa tobom. Preko njih poznajem sva tvoja osjećanja koja ti svakodnevno mijenjaš i to sve dok ne skrenem pogled na tvoju kosu. A najviše od svega bih volio da provlačim prste kroz tvoju kosu.
Kada sam te opet vidio bila si veselija, u tvojim očima sam vidio više zadovoljstva. Ni tada te nisam mogao zamisliti sa šesnaest godina. Kao da su sve one brige koje su bile primjetne na tvome lice nestale. Ni tada nisam skupio hrabrosti da ti priđem i da konačno progovorim sa tobom. Za početak da se jedno drugom predstavimo. Znaj da ponekad ubjeđujem sebe da ustvari ti i ne postojiš, ali mi ne uspijeva da lažem sebe i kada ukapiram onda mi je smiješno to moje ubjeđivanje. I tako sam odlučio da ti se obratim kako bih okončao ovu agoniju. I pored mojih stalnih i svakodnevnih razmišljanja o tebi nisam ti prišao ni sledeći put kad sam te vidio. Vjeruj mi da nisam bio u stanju da ustanem sa stolice koliko si me tada opčarala, više nego ikad prije.
Željan sam da te dodirnem. Kako bih samo srećan bio kada bi u tvojim očima vidio požudu i preko tvojih ruku osjetio strast. Volio bih ti reći da sam sve izgubio. Zoveš li se Anđela? Ili kako? Nema veze, za mene si Anđela, pa si u moj život došla kao Božji dar. Evo sad ti obećavam da ću ti sledeći put prići i reći ti sve što me muči, sve ono što mi na srcu leži, ono što me opterećuje i lomi. Zbog toga živim u iščekivanju a ne znam šta tačno da očekujem od tebe. I evo me kako prkosim proljeću. Ne volim proljeće. Ne volim kad cvjeta, želim da bude ekstremno hladno ili ekstremno vruće, sve ostalo me nervira. Ustvari ne volim ni jesen. I sada ti zvanično saopštavam da ću da štedim pare, ješću jednom dnevno da bih mogao da nam kupim kućicu na more, na bilo kojem moru, na more koje ti najviše voliš. Ako treba i ako mi ti to kažeš opljačkat ću banku ili ubiti čovjeka, tvoga muža recimo ako ga imaš. Za nas sam spreman da uradim sve.
U rijetkim momentima kada te ne znam iz kojeg razloga zaboravim, ruku na srce i ne mogu stalno i uvjek tokom čitavog dana misliti na tebe i kada počnem razmišljati o sebi, ja se plašim sebe i svega onoga što mislim da sam u stanju da uradim. Recimo, nekim drugim ljudima koji mi nimalo nisu dragi, prevashodno onom ružnom mladiću, sa onim velikim očima i šklempavim ušima, zove se Enes. Dobro je što ga ne poznaješ ali bih mu rado svezao uši u čvor i polomio njegovu nakaradnu glavu sa nekom odbačenom gredom. On me stvarno nervira. Ja sam odlučio da tebi sve kažem i da po prvi put u životu sa nekim budem iskren, ja se brzo ljutim i smetaju mi sitnice koje drugi ljudi i ne primjećuju. Tako i on, ružni on, ima čudan način oblačenja, tu je ljubavi moja svih boja, a svaki dan ga moram vidjeti jer i on čita knjige. Obećavam ti da ću ga prebiti ako se kojim slučajem desi da se vi upoznate. Ljubavi moja ja te moram upozoriti da sa njim ni u kom slučaju ne stupaš u kontakt inače ću ga ja u protivnom, opet ti ponavljam, prebiti. Prebit ću ga, ja se sa tim stvarima ne šalim. Ti i ne znaš kako ja ponekad znam biti lud.Jedino što mi je ostalo u životu si ti i knjige.
Ispunjen i zadovoljan tvojim postojanjem pjevam samo za tebe ljubavne balade. U tišini svoga doma ja muziku slušam više nego što sam to prije radio, ustvari nju puštam samo kada sam zaljubljen. U svim tim srceparajućim pjesmama zamišljam koja bi mogla da bude tvoja omiljena i koja bi mogla da bude naša, zajednička pjesma. Zbog tebe se isto tako svaki dan brijem i uvjek mi je čist veš a odjeća uredno ispeglana i mirišljava. Zbog svega toga, uvrtio sam sebi u glavu da sam srećan čovjek. Ja to ponavljam sa samim sobom, ponekad tako što to izgovaram a većinom to pričam u sebi. Ja sam srećan čovjek i tako sve dok mi se moždane vijuge ne umore a misli ne malaksaju padajući u vodu poput ranjenog albatrosa, tada obično zaspem. Ustvari, vježbam da budem srećan, ja moram biti srećan. To su misli uzbuđenja, drhtaja, pri čemu se one ubrzavaju, skakuću srećno kroz nervne ćelije i kroz krvotok kao kokice.
2.
Ne znam šta se sa tobom dešava, nikako da te pronađem, niti znam gdje o tebi da se raspitam, očigledno je da na posao u poslednje vrijeme ne dolaziš. Kao da si umrla ili se odselila jer sam ja ovaj naš grad čitav pretražio kvart po kvart, opisujući te ljudima u nadi da će mi neko pomoći da te pronađem. Nespokojan sam i ne znam šta da radim. Užasavali su me ovi proljećni dani što prolaze, ti mirisi, te boje i te vesele ptice. Samo da mi je ispravna vazdušna puška, ne bi one tako bezazleno cvrkutale. Gdje sad da te tražim? San o tebi i našem zajedničkom životu počinje da mi se ruši.
Sada kada vidim ove nove cipele, što sam kupio prije nego što si nestala, da bih u tvojim očima bio ozbiljniji i ljepši, zgade mi se. Od kada si nestala nisam ih oblačio i to samo da ih ne bi prije nego što ih ti vidiš potrošio. Koliko samo spominnjem tvoje oči, samo da ti od mog stalnog ponavljanja one ne daj Bože ne ispadnu. Čitao sam u nekim knjigama da se to zaljubljenima zna desiti.
Ti si se sakrila od mene. A ja te i dalje zamišljam kako smo zajedno, kako se smijemo i srećno živimo, kako odlazimo na naše more, ručamo, pijemo kafu, šetamo i držimo se za ruke. Sada mi se sve to gubi, te misli počinju da zamjenjuju druge, one da si se vjerovatno upoznala sa onim Enesom, sa njim što me toliko nervira. To su moje poslednje misli od kojih me jeza hvata. Ne mogu ti to oprostiti, to se jednostavno ne smije desiti. I sada zamišljam vas dvoje u strasnom zagrljaju i sebe kako ga udaram…
3.
Njega sam pronašao, opet je poslije nekog vremena došao u biblioteku i siguran sam da ako ga uporno budem pratio da ću i tebe pronaći. Vi ste zajedno. Sledeći moj potez biće da njega prisilim da mi kaže gdje te od mene sakrio, na kojoj te lokaciji drži zatvorenu. I ja ću te od njega izbaviti, makar mi to poslednje bilo. Sada su moje misli samo tome podređene, tvome izbavljenju. Draga moja Anđela ja sam tvoj spasilac. Ne brini, jedino što treba da uradiš jeste da izdržiš još malo. Doći ću da te odvedem, da te odvedem u naš život. U kojem ćeš biti srećna i imati sve ono što poželiš, znam da ćeš mi tada biti zahvalna. Vjerujem da ćeš tada shvatiti da smo suđeni jedno drugome, da sam ja sve ono zašta si ti do sada živjela.
Poslednji put kada sam te vidio bila si u crvenoj haljini,u toj crvenoj boji što je simbol ljubavi, vjerovatno meni signalizirajući, da bi mi pokazala da si u mene zaljubljena. Od tada si u mojim fantazijama uvjek u crvenom, crveni veš, preko kojeg je ta ista crvena haljina, crveni karmin, crveni nokti, crvene šnale i crvene štikle, ti tako crna sva u crvenom. Ti crvenkapice iz mojih snova ne smiješ bez traga nestati.
4.
Prišao sam ti na ulici dok si pravila krugove od nikotinskog dima koji je izlazio iz tvojih pluća, a ja sam tada mislio da si kidnapovana. U jednom dahu sam ti sve ispričao, šta o tebi mislim i šta prema tebi osjećam i sve moje planove koje sam za nas smislio. Spustila si pogled i desnom nogom na pločniku nacrtala liniju između nas. Rekla si mi, izvini ali ja strašno žurim da se vratim na posao, nisi ugasila cigaretu u pepeljaru već si je samo ispustila iz ruke i krenula prema ulazu. Pokušao sam ti još nešto reći, viknuo sam za tobom Anđela, a ti si se okrenula i rekla, ne zovem se ja Anđela. Odjednom sam ostao skamenjen i ukopan kao spomenik.
Sada si mi smiješna. Smijem se jer sam te po prvi put vidio zbunjenu i ranjivu. Imala si facu sa kojom bi mogla da budeš glumica u nekoj humorističkoj seriji ili u takvom žanru da budeš statista, gdje bi ljudima bilo dovoljno samo da te vide pa da od takvog prizora popadaju od smijeha.
Ti se čak i ne zoveš Anđela.
