Zdravka Batinić Babić rođena 9. 12. 1968. godine u Bileći, Bosna i Hercegovina. Prvo pjesničko druženje doživjela je u četvrtom razredu srednje škole na Međunarodnoj pjesničkoj manifestaciji “Susreti na tromeđi – Budva 1978.” Njene pjesme krase zbornike “More na dlanu” – 2, Međunarodni festival pjesnika “Kultura snova”, Zagreb, 2012; “Stihom govorim” – Udruženje stvaralaca EX-YU, 2012, Bijelo Polje; Književni klub “Momčilo Nastasijević”, 2012; Pjesničko proljeće Čukarice, 2013. Dobitnik je diplome “Najemotivniji pjesnik”, Klub umjetničkih duša Mrkonjić Grad, 2012, zatim specijalnog priznanja za očuvanje ćirilice, Udruženje “POETA ” Beograd i prve nagrade “Vladan Maksić” na 24. pjesničkoj manifestaciji “Rudnička vrela 2013”. Živi i radi u Bileći.
NE DOLAZI NOĆAS
.
Ne ljubi noćas pjesnikinju
i ne kupuj joj mirisno cvijeće
nije ona obična žena
u duši njenoj strahuju ptice
čežnja joj je draža od sreće.
Ne ljubi noćas pjesnikinju!
Ti ne razlikuješ ružu od trna
i ne znaš strahove vezati žicom
pobjeće ti kao uplašena srna
zamrijeće joj oči pred ubicom.
Ne ljubi noćas pjesnikinju
nije ona obična žena
Uguši uzdah nek zamre u zraku
pusti svoje srce u grču nek boli.
U dubokom viru Merlota crnog
nek se utopi bolna uspomena
na ljubav od koje je sudbina jača.
Pusti pjesnikinju…
Da uz plamen svijeće u mraku
piše svoje pjesme na zidu plača
Rodiće ti pjesmu ‘mjesto djevojčice
i biće srećna život cijeli.
Ne dolazi noćas!
Najbolji ljubavnici nisu se nikada sreli!