Redakcija Dolaskom Austro-ugarske u BiH formirana su četiri kulturno-prosvjetna društva: La Benevolencija, Prosvjeta, Napredak i Gajret.
Arhiv Infobiro / Media.ba
Formiranje dobrotvornih i kulturno-prosvjetnih društava bilo je jedna od najznačajnihih društvenih promjena koje su se desile dolaskom Austrougarske uprave na područje Bosne i Hercegovine. Formirana su četiri kulturno-prosvjetna društva: Jevreji su formirali društvo La Benevolencija, Srbi Prosvjetu, Hrvati Napredak i Bošnjaci (muslimani) Gajret.
Društva su imala gotovo identične programe i ciljeve – pomagati školovanje mladih naraštaja, te širiti kulturu i tradiciju. Sva četiri društva su u sklopu svojih redovnih aktivnosti imala i izdavačku djelatnost. Izdavali su periodične publikacije u cilju informisanja svojih članova o aktivnostima u društvu i pregled godišnjeg poslovanja društva.
Prema podacima iz knjige Bosanskohercegovačka štampa (1918-1941.) autora Fadila Ademovića, izdanja kulturno-prosvjetnih društava imala su zavidan tiraž koji se kretao između 10000 i 14000 primjeraka. Autor navodi da visok tiraž tih publikacija nije rezultat dobrog tržišnog poslovanja: društva su publikacije besplatno distribuirala svojim članovima.
La Benevolencija
Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini bila je prva koja je inicirala osnivanje kulturno-prosvjetnog društva. La Benevolencija je osnovana 1892. godine u Sarajevu kao dobrotvorno društvo sa ciljem da pomogne siromašnije stanovništvo.
U kasnijim godinama djelatnost društva je proširena na obrazovanje omladine kao i kulturno podizanje jevrejskog naroda u Bosni i Hercegovini. Zanimljiva činjenica je da su Jevreji još u vrijeme Osmanske uprave imali važne uloge u novinarskim krugovima. Historičari su zabilježili tri imena: David Hajam, Salamon Elijas Baruh i Jozef Alkalay.
Iz izdavačke djelatnosti La Benevolencije bilježimo objavljivanje niza Spomenica (Spomenica 30 godina La Benevolencije, Spomenica u povodu 800 godina rođenja Moše ben Majmona, Spomenica u povodu 50. godišnjice osnivanja Aškenske opštine itd).
Međutim, za temeljitije izučavnje života Jevreja, iscrpniju građu predstavljaju časopisi koji su se pojavili između dva svjetska rata.
Prvi časopis koji se sadržajno bavio Jevrejima pojavio se 1920. godine pod nazivom La Alborada (Zora/Svitanje). Izašlo je samo 30-ak brojeva i poslije toga je ugašen. Izlazio je jedanput nedjeljno na španskom jeziku.
Jevrejski glas je imao najveću kontinuiranost izlaženja. Prvi broj se pojavio 13.1.1928. godine a redakcija je posljednji broj u štampu odaslala 11.4.1941. godine. U periodu nakon pojavljivanja La Alborade i gašenja Jevrejskog glasa bilježimo postojanje časopisa: Židovska svijest (1918-1924.), Narodna Židovska svijest (1924-1927.), Jevrejska tribina (1921.) i Jevrejski život (1924-1926). U većini slučajeva pomenuti časopisi su privatno vlasništvo i nije ih izdavala La Benevolencija ali su svojim sadržajem i prilozima u velikoj mjeri tretirali jevrejska pitanja u BiH i svijetu.
Prosvjeta
Srpsko posvjetno društvo Prosvjeta osnovano je 1902. godine a tri godine kasnije pojavio se časopis Prosvjeta – Srpski narodni kalendar. Prvi broj iz štampe je izašao 1905. godine, a urednik je bio književnik Svetozar Ćorović. Sadržaj prvog godišta Prosvjetinog kalendara uglavnom su činili članci sa historijskim temama, a zanimljivim se čine prilozi o narodnoj medicini kao i članak pod nazivom “Uputstvo za proučavanje sela u Bosni i Hercegovini”, autora J.Cvijića, pa se može pretpostaviti da je riječ o Jovanu Cvijiću.
Tokom godina izlaženja, od 1905-1947., Prosvjetin Kalendar nije značajno mijenjao svoj sadržaj. Postoje stalni sadržaji poput Kalendara sa svim vjerskim praznicima u godini u kojoj je odštampan broj, kao i izvještaji o radu društva Prosvjeta. Promjene su vidljive početkom 1914. godine kada se na prvim stranicama pojavljuju fotografije kraljevske porodice Karađorđevića, a i sadržajno je veći broj tekstova o kraljevskoj porodici.
Posljednji broj “Kalendara Prosvjete” izašao je 1947. godine, a uredio ga je redakcijski odbor Glavnog odbora “Prosvjete”. Sadržajno su dominantni tekstovi sa temama iz narodnooslobodilačke borbe, te nekoliko priloga iz zdravstva, poljoprivrede i stočarstva. U posljednjem broju bilježimo tekstove autora: Branko Ćopić, Todor Kruševac, Rodoljub Čolaković, Isak Samokovlija, Đorđe Pejanović itd.
U periodu od njeznog osnivanja pa do gašenja, Prosvjeta je izdavala slijedeće časopise: Prosvjeta – list za narodno prosvjećivanje (1907-1933.); Prosvjeta-časopis za kulturni i zabavni život, Glasnik – organ društva “Prosvjeta” (1922-1941.), Spomenice u povodu 10., 20. i 25. godišnjice rada i djelovanja Društva Prosvjeta. Urednici i saradnici su bila najuticajnija imena iz književnog svijeta: Svetozar Ćorović, Aleksa Šantić, Đorđe Pejanović,Vasilj Grgić, Borivoje Jeftić i dr.
Gajret
Inicijalna ideja za osnivanje društva za pomaganje muslimana učenika srednjih i osnovnih škola u Bosni i Hercegovini i Austro-ugarskoj monarhiji stigla je od Safvet-bega Bašagića i Edhema Mulabdića. Društvo je osnovano 20.03.1903. godine pod nazivom Gajret.
Danas Bošnjačka zajednica kulture Preporod baštini i nastavlja djelovanje Gajreta. U pregledu stoljeća djelovanja Preporoda, autor Husnija Kamberović navodi da je Gajret u početku sa svojim članovima kontaktirao putem časopisa „Biser“ te da je koncem 1905. godine donesena odluka o pokretanju Kalendara „Gajret“.
Kalendar je sadržajno donosio članke iz oblasti historije, vjere i tradicije, a u svakom broju štampan je i godišnji kalendar sa vjerskim praznicima. Sadržaj „Kalendara Gajret“ i iz današnje čitalačke perspektive predstavlja vrlo zanimljivo štivo. U prilog tezi donosimo tekst književnika Hamze Hume pod nazivom „Muslimani Bosne i Hercegovine posmatrani kroz sevdalinku“. Tekst je objavljen u broju iz 1937. godine. Kalendar Gajret nije imao redovna godišnja izdanja, a posljednji broj objavljen je 1941.godine.
Mnogo utjecajniji i poznatiji časopis od Kalendara Gajreta predstavljao je službeni glasnik Gajret, časopis koji je izlazio u periodu od 1907-1914. godine. U uredništvu Gajreta su bili: Osman Đikić, Edhem Mulabdić, Hamza Humo, Avdo Sumbul i drugi.
Narodna uzdanica je, također, bilo kulturno-prosvjetno društvo Muslimana, ali to društvo nije imalo razvijenu izdavačku djelatnost kao Gajret. Društvo je izdavalo Kalendar Narodna uzdanica. Prvi broj objavljen je 1933. godine a posljednji 1945. godine. U svom tekstu o historiji Preporoda, Kamberović pominje i druga izdanja društva poput „Novi Behar“, „Novo doba“, „Pravda“ i na kraju još uvijek aktuelnog časopisa „Preporod“.
Napredak
Hrvatsko kulturno društvo Napredak nastalo je fuzijom Hrvatskog potpornog društva za potrebe đaka srednjih i visokih škola iz Bosne i Hercegovine, osnovanog u Mostaru 14. septembra 1902. i Hrvatskog društva za namještanje djece u zanate i trgovinu osnovanog u Sarajevu 11. novembra 1902. godine. Te dvije organizacije se ujedinjuju u jednu 1907. godine i nastavljaju rad pod imenom Napredak, sa sjedištem u Sarajevu.
Izdavačka djelatnost Napretka u samim počecima djelovanja prepoznatljiva je po izdavanju godišnjaka pod nazivom „Napredak – Hrvatski narodni kalendar“. U svom prvom broju uredništvo poziva buduće saradnike kratkim tekstom: „VIJESTI za slijedeće godište 1907 neka se do 1. rujna i to samo pismeno pošalju na izdavatelja Hrvatsko društvo Napredak u Sarajevu, i svaka vrijedna vijest biće na pravo mjesto stavljena“.
Napredak nije imao tako velika imena književnosti za saradnike poput Prosvjete ili Preporoda, ali sadržaj je veoma sličan sadržajima drugih kalendara, prvenstveno Kalendara Prosvjete i Gajreta/Preporoda, gdje sadržaj čine prilozi iz oblasti historije, vjere i tradicije i u svakom broju štampan je godišnji kalendar sa vjerskim praznicima.
Zanimljivo je da u prvom broju iz 1907. godine bilježimo priloge koji se odnose na historiju Bosne i Hercegovine. Tekstovi poput „Krunisanje Stjepana Tomaševića“ ili „Bosanski grb nekad i sad“ nas upućuju na širu perspektivu uređivačke politike bar u samom početku izdavanja Kalendara.
Kalendar je izlazio sve do 1945. godine kada je i ugašen. Pored pomenutog Kalendara, u periodu između dva svjetska rata, Napredak je objavljivao još dvije publikacije. Riječ je o Napretkovoj Božićnoj knjizi 1935-1943. i Napretkovoj Uskršnjoj knjizi 1936-1940. godine.
Završetkom II svjetkog rata sva četiri društva su ugašena, a fond biblioteka društava je premješten u novoformirane biblioteke i arhive. Rad društava je obnovljen početkom 90-ih godina, ali se časopisi, kalendari i druga periodična izdanja društava još čuvaju u fondovima institucija koje su ih preuzele nakon prestanka njihovog djelovanja.
