Balša Brković – pjesnik bunta i slobode

BALŠA BRKOVIĆ PJESNIK BUNTA I SLOBODE

Piše: Božidar Proročić

Kad god pišem uvijek budem inspirisan, istaknutim crnogorskim piscima, esejistima, književnicima, dramaturzima, pjesnicima koji su imali dovoljno hrbrosti i ličnog bunta, da ustanu u slobodu javne riječi braneći one iskrene i istinske vrijednosti svoje države. Ne želim Balšu Brkovića da upoređujem sa drugima. To bi bilo nepravedno sa moje strane, on je to to što jeste, simbol jedne hrabre slobodne i intelektualne, Crne Gore, kojoj je predao svoja najljepša djela ali i misli. Ne želim da njegovo ime vežem za bilo koga, on je to što jeste, intelektualac vanvremenskih okvira i dometa u surovoj crnogorskoj zbilji. Balša Brković se rodio 25. aprila, 1966. godine u tadašnem Titogradu. Završio je filološki fakultet u Beogradu, Grupa za opštu književnost, i teoriju književnosti. Prvu zbirku poezije objavio je sa 19 godina, 1985. godine i ona nosi naslov „Konji jedu breskeve.” Balša Brković je pjesnik izuzetne poetske snage, u njemu se sakrivaju najdublja osjećanja, velikih pjesnika, patriota i duh antičkih filozofa, čija je riječ opijala mnoge i bila sinonim istinskog patriotizma i slobode.

Kao mlad čovjek, Balša Brković sa nepunih 25 godina, a početkom devedesetih godina, slijedeći put istaknutih crnogorskih intelektualaca, protivi se tadašnjoj ratno-huškačkoj politici. Rat je bio „neminovnost” i surova stvarnost Crne Gore. Na tom putu mnogi su pokleknuli i predali se avetima rata, demonima prošlosti i ratno-huškačkoj mašineriji. Balša Brković ostao je dosljedan sebi. Bio je urednik kulturne rubrike „Liberala” zvaničnog glasila LSCG. Kroz tekstove Balše Brkovića čuo se „krik”, ali nije to bio Munkov „Krik”, niti „Krik ” Vasilja Semenoviča Stusa, ukrajinskog književnika, a niti „Krik” Bahtijara Vagazbadea, azerbejdžanskog kniževnika. Bio je to krik Balše Brkovića, identičan Ginsbergovom „Kriku” (poema Allena Ginsberga koji govori o ratnim stradanjima u Vijetnamu), o mladim ljudima, zadojenim lažnim patritotizmom i sistemu „koji guta svoju đecu.”

Balša Brković nastavlja neumorno da piše da snagom svojih riječi i svoga intelekta, u teškim godinama probudi uspavanu crnogorsku akademsku elitu. Na tom putu pratile su ga brojne prepreke, podmetanja i stradanja, on je ostao dosljedan sebi i svojim izvornim principima sa svim rijetkim hrabrim crnogorskim intelektualcima kojima je riječ i istina bila draža od bilo kakve privilegije. U tim teškim godinama borbe za crnogorski nacionalni identitet, književnost, slobodu riječi stajao je među prvima u društvu koje je duboko bilo podijeljeno između demona prošlosti: četnika i partizana, bjelaša i zelenaša, pobjednika i poraženih, nije se predao avetima bezumnog rata na ex-yu prostorima već se snagom svoje riječi nesebično borio kao veliki intelektualac. Njegova živa intelektulna riječ, sa početka 90-tih pokazuje, njegovu ličnu snagu, jer odavno je poznato da svaki rat iz čovjeka izvlači ono najbolje i ono najgore u njemu. Balša Brković je pokazao ono nabolje i najplemenitije u sebi a to je riječ. Riječ koja je lomila „sistem” snagom svog pera koje ima istinsku snagu posebnog stvaraoca. Urednik je kulturne rubrike „Art” u dnevniku „Vijesti” gdje redovno populariše svjetske kulturne tokove i na najljepši način, obogaćuje crnogorsku kulturnu scenu.

Dobio je državnu nagradu Miroslavljevo jevanđelje za roman ,,Privatna galerija” 2003. godine.  Godine 2017. dobio je nagradu Risto Ratković, za zbirku poezije ,,Crno igralište”. Član je Crnogorskog P.E.N. centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Izabrane pjesme Balše Brkovića koje je odabrao i priredio Božo Koprivica, a čiji su izdavač JU Ratkovićeve večeri poezije, predstavlja jedan poseban doprinos poeziji. Poezija Balše Brkovića je kao i život, nepredvidiva, protkana mišlju, instiktima, nagonima, elementima sedme umjetnosti. Njegova poezija ne poznaje dogme, granice, definicije, protkana je subjektivnom impresijom, Hegelovskim svjetskim duhom. Pjesme su samo unutrašnji, svijet isturen kao dio jedne ideje koja lebdi u njemu. Nadahnuća pjesničkog doživljaja kojima i sami pripadamo i u kome uživamo, vodi samog čitaoca, na tajnim stazama misterije poetskog doživljaja. Bježanje od stvarnosti, i okretanje unutrašnjoj ličnoj snazi, koja se prepliće sa mislima, velikih pjesnika, i njihovog uticaja, pokazuju nam svu neobičnost Balšine poezije. Poezija Balše Brkovića djeluje kao poseban bunt koji nas podstiče da razmišljamo o pjesničkim nitima i epohama poezije koja slavi život.

NOĆ U KOJOJ SU KONJI JELI BRESKVE

.

Te noći nije se desilo ništa.

A, bila je noć.

Još jedna činjenica:

Po nekakvim poljima, poljanama,

Silni konji,

U tom dobu koje ih je

Sve učinilo crnim,

Jeli su breskve.

Onako,

Obavijeni vremenom,

Koje djeluje čak i na njih,

Konji su izgldali kao konjokradice…

.

Objavljenja djela:

• Filip boje srebra, Podgorica 1991.
• Rt Svete Marije, Zagreb 1993.
• Contrapposto, Cetinje 1998.
• Dvojenje, Podgorica 2001.
• Crno igralište, Podgorica 2017.

Romani:

• Privatna galerija, Zagreb 2002.
• Paranoja u Podgorici, Podgorica 2010.
• Plaža Imelde Markos, Podgorica 2013.[3]
• Bandini bar, Podgorica 2018.

Knjiga pripovijedaka:

• Berlinski krug, Beograd 2008.