Bilo je lopova u čitavoj ljudskoj povijesti, ima ih danas i biće ih sve dok traje ljudski rod. Zato nas islam uči da je strogo zabranjeno uzeti nešto što znamo da nije naše. Čuo sam da se i danas na Bliskom istoku u nekim muslimanskim državama primjenjuje šerijat te se za kaznu lopovu odsijeca ruka što je ukrao nečiju imovinu u zakonom određenoj visini
Ovu priču sam slušao od starijih ljudi na posjetku. Nečiji zet, čije ime neću pomenuti, ukrao je nakit, dimije i drugu odjeću tašti. Poslije nekog vremena žandari otkriju lopova i uhapse ga. Taj nečiji zet priznade da je lopov te mu žandari okače na grudi i na leđa tablu sa napisanim imenom i prezimenom i predmetima šta je i kome je ukrao. Kroz rožajske sokake su ga vodili, ispred je išao čovjek sa gočem i pozivao narod da izađe i vid dotičnog lopova. Vjerovatno je ta tašta bila presrećna ne samo zbog pronađenog nakita već i zbog zeta. Ali to nije tema ove priče.
Danas toga više nema. Danas se lopovi tako ne kažnjavaju. Ako ne budu unaprijeđeni, onda se suspenduju ili se dogovore oko visine kazne. Danas se za lopovluk i lopove upotrebljavaju ‘‘sinonimi’’: stečaj, tender, provizija, manjak, pronevjera, snašao se, snalažljiv, vrijedan, sposoban, od ničega sve stvorio…
Malo je fakultetski obrazovanih ljudi koji su izdržali da se ne odazovu zovu novca i moći koju donosi vlast i koji nijesu ‘‘zavukli ruku’’ u društvenu imovinu.
U malim mjestima kao što je gradić Rožaje gdje svako svakog zna, gdje se zna ko šta večera i koliko kašika u kući ima ne može se ništa sakriti. Ali nijesu lopovi najveći problem. Veći je problem što su poremećene moralne vrijednosti u društvu te narod – umjesto da ih osudi – poštuje novokomponovane bogataše očekujući neki mali interes od njih. A onda djeci takvi kontroverzni biznismeni postaju uzor po principu ‘‘kada može on što ne mogu i ja’’.
Plašim se da u takvom odnosu ‘‘uzmi sve što ti život pruža’’ Rožaje neće imati srećniju i sigurniju budućnost, a volio bih da nijesam u pravu.
_____________________
Iz rukopisne knjige Ahmeta Ademagića ”Rožaje mog djetinjstva”
Istaknuta slika: fotografija iz kolekcije Ahmeta Ademagića