Ahmet Ademagić
PRIČA O PREZIMENU BOŠNJAK U ROŽAJAMA
Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo je priča jednoj takvoj ljudskoj sudbini. Ovo je priča o majčinom djedu a mome pradjedu.
U Glamoču je živio Avdija Sobo sa svojim roditeljima i starijijim bratom Alijom koji je bio oženjen i imao četvoro djece.
Taj mirni ritam seoskog života u njihovoj porodici poremetio je poziv koji je došao starijem bratu da se odazove u asker da brani Osmansku carevinu.
Briga roditelja za sina i njegovu porodicu a naročitro za četvoro unučadi i snahu nije mogla ostati nezapažena kod mlađeg brata. Avdija je pronašao rješenje da pomogne roditeljma, svom bratu i njegovoj porodici. Prijavio se pozivom svog brata i pod njegovim imenom otišao u turski asker u kome je služio punih dvanaest godina. Nijesam siguran da danas ima mnogo takve braće.
Na Berlinskom kongresu 1878. godine Bosna je predata Austro-ugarskoj i ostavljena sama sebe da brani dok su se Osmanlije povukle prema Novopazarskom sandžaku. Hrabri bosanski branioci su pružili otpor Austro-ugarskoj okupaciji ali su savladani te se okupacija Bosne nastavila.
U to vrijeme Avdija Sobo se našao u Skoplju kao turski asker. On je sa Rožajcem Saidom efendijom Felećom i većim brojem vojnika krenuo prema Novopazarskom sandžaku. Poslije okupacije Bosne od strane Austro-ugarske uspio je Avdija da iz Rožaja ode do Glamoča gdje je vidio razrušenu kuću, roditelji su mu bili ubijeni, za brata i njegovu porodicu nije uspio da sazna gdje su i da li su živi. Odlučio je da se vrati u Rožaje da nastavi život. U Rožajama se oženio muhadžirkom iz Skoplja i prozvan je Bošnjak jer su se u to vrijeme pridošlice sa strane nazivale po mjestu iz kojeg su došle. Avdija Sobo se u Rožajama od tada zvao Avdija Bošnjak. Počeo je da radi kao pekar. Postao je otac dvije kćerke i sina Hama koji je nastavio očev pekarski zanat, kao što će pekarstvo nastaviti i Hamov sin Omer zvani Omo, kao što će se pekarstvom nastaviti baviti Omerovi – Omovi sinovi: Avdija, Hamdo i Mervan, dok je Osman inženjer šumarstva. Danas i peta generacija Bošnjaka koji vode porijeklo iz Glamoča nastavljaju pekarski zanat u Rožajama.
Avdija Bošnjak je preselio na ahiret 1924. godine a njegov zanat i prezime nastavili su da žive u Rožajama, a miris somuna, simita i ćahija se i dalje širi rožajskom čaršijom.
Sin mog pradjeda Hamo Bošnjak 1955. godine pronalazi u Banja Luci sinove i kćerke svog amidže Alije Sobo koji je ostao u Glamoču. Bili su u zrelijim godinama života. Veza je uspostavljena i učvršćena međusobnim posjetama. Ja sam sa majkom obilazio te porodice 1960. goidine. Dolazili su oni kasnije u Rožaje da nas posjete…
Veze između Banja Luke i Rožaja porodica Bošnjak i Sobo opet su prekinute tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine. Članovi porodica Sobo su se rasturili negdje po bijelom dunjaluku…
Život piše romane. Ljudske su sudbine nepredvidljive. Ovo više nije samo priča o majčinom djedu a mome pradjedu Avdiji Bošnjaku. Ovo je priča o bošnjačkom narodu.
________________
Istaknuta slika: Hamo Bošnjak