Groblje Alifakovac je jedno od najstarijih i najljepših muslimanskih grobalja u Sarajevu.
Nastalo je na području Vekil Harčove mahale, koja se prvi put spominje u 16. stoljeću.
Na početku groblja se nalazi veliki kaldrmisani plato na kojem je smještena česma Alifakovac. To su jedini sačuvani ostaci kaldrmisane ceste iz XV stoljeća na užem gradskom području. To je tzv. carigradska džada kojom su vjernici išli na hadž polazeći ispred Vekil Harčove (Hadžijske) džamije ispod Alifakovca.
Na Alifakovcu se nalazi više od pet stotina nadgrobnih spomenika, od kojih je više od dvije stotine bilo sa epitafima. To su stari nišani različitih oblika na temelju kojih se može zaključiti kojem vremenskom razdoblju pripadaju, kao i društveni stalež umrlog. Najstariji datirani nišan je iz 1751. godine, međutim, u groblju postoje stariji nedatirani nišani. Najstariji nišani za koje se pretpostavlja da su iz 15. i 16. stoljeća predstavljaju prijelazni oblik sa srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika stećka na oblik nišana. Prigodom uređenja groblja Alifakovac u zemlji je pronađen nadgrobni spomenik – nišan oblika veće stele, sa čije je jedne šire strane isklesana ruka savijena u laktu, sa šest ispruženih prstiju iznad kojih je mjesec, koji ruka kao da želi dohvatiti. Na jednoj užoj strani je mač sa poluloptama. Pored ovog nišana se nalazi drugi, također s rukom, a na skošenju ima cik-cak crte. To su elementi koji upućuju da je groblje na Alifakovcu nastalo još u XV stoljeću.
Osim dokumentarne vrijednosti, epitafi na nišanima imaju i visoku umjetničku i kaligrafsku vrijednost. Većinu su spjevali sarajevski pjesnici i kaligrafi kao što su Mehmed Mejlija Kuranija (pjesnik i kaligraf iz XVIII stoljeća), Muhamed Enver Kadić (epigrafičar iz XIX stoljeća), Fadil-paša Šerifović (epigrafičar iz XIX stoljeća), te mnogi drugi.
Iznad česme na Alifakovcu se nalazi mezar Ali-Ufaka, sarajevskog kadije i šejha koji je živio u drugoj polovici 15. stoljeća. Spominje se kao svjedok u Isa-begovoj vakufnami. Osim mnogih zadužbina, on je uvakufio i zemljište za groblje po kojem je i cijeli kraj dobio ime Alifakovac.
Tarih na česmi koju je sarajevski kadija Ahmet-efendija Jahjapašić 1780. godine podigao za dušu svog sina spjevao je Mejlija. Iste godine on je svojem sinu Mehmedu podigao turbe na groblju Alifakovac, a drugo veziru Jusuf-paši Ćupriliću.
Nišani su izrađeni od kamena hreše i najveći broj nišana ima umjetničku vrijednost. Na groblju Alifakovac ima različitih vrsta nišana: Ulemanski nišani učenjaka sa mušebek (mrežastim) turbanom koji označava visokoobrazovane osobe: kadije, muftije, hafize, muderise, te sa turbanom na pero (račvasti turban) koji označava ostale učenjake; Derviški nišani kojih ima više vrsta, ovisno o tomu kojem derviškom redu je pripadao umrli: nišani mevlevija su sa turbanom sa nekoliko
horizontalnih prevoja sa jednim ili više kosih prevoja preko; nišani nakšibendija su sa turbanom u vidu čunja. Aginski nišani janjičarskih zapovjednika su sa turbanom nešto širim pri vrhu sa više uzdužnih prevoja; Pašinski nišani paša, vezira ili drugih visokih dostojanstvenika su sa turbanima sa četverostranom pri vrhu presječenom piramidom sa tankim plosnatim prevojima; Nišani sa fesom se javljaju od druge polovice XIX. stoljeća; Nišani uglednih trgovaca, posjednika i viđenijih ljudi s turbanom u gužve sa jednim prevojem preko; Nišani umrlih obrtnika sa turbanom u gužve bez prevoja; Ženski nišani se javljaju u obliku stele sa završnim dijelom koji je zaobljen ili u vidu krova na dvije vode, u obliku bogato ukrašene kape, sa motivom rozete sa floralnim dekoracijama. Javlja se i ženski fesić.
Turbeta zauzimaju središnje mjesto na groblju. To su dva otvorena potkupolna turbeta. U oba turbeta se nalazi po jedan grob označen santračem.
Turbeta su slična i sastoje se od postolja, četiri kamena stupa, tambura i kupole. Izrađena su od klesanih kamenih ploča koje su vezane željeznim sponama. Na postolju se na četiri kuta nalaze četiri kamena stupa, koji nose lukove i kupole. Stupovi se sastoje od osnove, trupa i kapitela, jednostavnije izrade. Kroz kapitele stupova prolaze zatege koje su izrađene od plosnatog kovanog željeza. Lukovi povezuju stupove na sve četiri strane.
Gornje turbe je 1780. godine podigao sarajevski kadija Ahmed Jahjaefendić, u znak poštovanja prema Jusuf-paši Ćupriliću. Prema predaji, on se suprotstavio turskim vlastima koje su ga osudile na smrt, pobjegao je i došao u Sarajevo, gdje je anonimno živio do smrti 1747. godine. U ovom turbetu je bio manji uzglavni nišan sa turbanom bez natpisa.
Donje turbe je 1780. godine podigao sarajevski kadija Ahmed Jahjaefendić svojem rano preminulom četrnaestogodišnjem sinu Muhamedu. Nad njegovim grobom su dva nišana, obla, bez turbana, a na uzglavnom nišanu je bio natpis u stihovima iz 1780. godine kojeg je napisao sarajevski pjesnik Mehmed Mejlija.
Natpis na nišanu Jahjaefendića u turbetu na Alifakovcu
Na nišanu valjkastog oblika, visine 145 i promjera 16 cm, bez turbana, uklesan je nesh-dželi pismom ovaj natpis u pjesmi:
„Sarajevskom munli Jahjaefendiću,
imenjaku gospodina obaju svjetova,
Ahmedu
Bog je podario sina, koji se odlikovaše po odgoju
i pameti među svojim vršnjacima. U ovom gradu
je završio život i kao neženja
odluči se za vječnost.
Neka Bog pomiluje njegovu čistu dušu i
neka mu je u raju vječni boravak.
Kad stigoše dvojica molitelja, ovako mu
izrekoše kronogram:
Neka je Muhamed gospodar u vječnom
Misiru.
Godina 1194.“ (1779/80)
Aida Šarac, rođena 14. 02. 1991. godine u Sarajevu. Bachelor Historije umjetnosti i Književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno četvrta godina Nacionalne historije umjetnosti i Bibliotekarstva. Volonter Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i aktivna članica Udruženja “Metamorfoza”. Aktivno se bavi slikarstvom. Urednica je portala Glasnaroda.ba.
Istaknuta slika: http://commons.wikimedia.org/wiki/File:ALIFAKOVAC_-_TURKISH_CEMETERY,_SARAJEVO,_BOSNIA.jpg
