Redakcija OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,STIHOM KROZ ŽIVOT” ERMINE BIBIĆ
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
U izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa Cetinja i Centra za kulturu Rožaje i neumornog Sulejmana-Beće Kujevića ovih dana je izašla iz štampe zbirka poezije ,,Stihom kroz život” 20-godišnje pjesnikinje iz Rožaja Ermine Bibić.
Ermina Bibić, rođena je u Rožajama. Ljubav prema poeziji razvila je od svoje jedanaeste godine. I tada, još kao dijete, mir je pronalazila u pisanju pjesama. Njena poezija zrači mladalačkim poletom i energijom koja proističe iz njenihkristalno jasnih misli.S tim što je tada to bilo iz dječje perspektive, dok sada na svijet mlada rožajska pjesnikinja gleda sasvim drugim očima i svoje najljepše emocijeprenosi na papir. Inspiraciju je pronalazila u svemu što je oko nje, u ljudima, događajima, pa čaki u samoj sebi. Stihovi su navirali sami od sebe,a ona ih je vješto prenosila na papir. Oduvijek jevoljela da čita poeziju, saosjećala s piscima kojije pišu, i pronalazila sebe u svima njima. Apsolutno sam siguran da će njeno ime biti, nesumnjivo,jedno od najljepših na, uvjek magičnom, poetskom nebu Crne Gore.Poezija je oduvijek bila jedan od najljepšihprostora na kojima ispisujemo naše stranice života, čak i onda kada nam je teško. Pjesnikinja Ermina Bibić želi mijenjati svijet oko sebe i u sebi. Udruštvu u kojem su dugo vladale dogme, i gdje sužene bile samo majke i domaćice, ne treba da nasčudi da Erminin alter-ego postaje glasnji i da onaželi da se čuju i njene misli. Poezija Ermine Bibić, predstavlja njenu unutrašnu galaksiju, prostorsuptilno-emotivnih traganja, nada, želja, konturau kojima se odvija čitav jedan proces. Opisujućipromjene i utiske sopstvenih i društvenih položaja, ova pjesnikinja u različitim sudbinskim trenucima zapravo prikazuje mnogo širi lični prostorsjećanja, mističnih tajni i obala ljubavi i poštovanja na kojima i gradi svoje stihove.
Zbog toga je poezija Ermine Bibić data iz lične poetske intime, koja je u potpunosti razumjela sebe i svijet oko sebe, ali koja rezultate svojihrazmišljanja nije umjela da artikuliše sem naovaj način. Umjesto toga pesnikinja je dala lirskesjenke i subjekte skenirajući ih na tako jedan orginalan način. Stihovima koji predstavljaju probljeskivanje njenih prostora, odnosno pjesničkim sintagmama koje govore o jednom ili drugom odnosu prema društvu, pesnikinja je uspjela da uspostavi dinamiku na nivou gotovo svih pjesama.Ta dinamika je umnogome potpomognuta suptilnim efektima i figurama kojima se autorka služi.Svaka Erminina pjesma u zbirci predstavlja cjelinu za sebe, s tim što se u kompoziciji gotovo svih pjesama lako može uočiti veza među pjesmama, i to posredstvom istovjetnih motiva, ideja i detalja. Autorka kroz svoju poeziju podvlači značajnuistinu svojih pjesama, ne postoji ništa što je (ne)realno, sve je plod sublimacije iz stvarnog života ispoljašnjih impulsa.Veliki ruski mislilac Mihail Epštejn jednom jezapisao: „Mislim da je većina naših sadašnjih problema nastala iz toga što nijesmo stvorili svojnačin da pričamo o ljubavi. Mislimo bez ljubavi.”Nedostaje nam ta komponenta u modernoj poeziji, dok kod pjesnikinje Ermine Bibić ona je veoma izražena što daje posebnu vrijednost njenimpjesmama. Ali, u najtežim (poetskim) trenucima pjesnikinja ostaje sama sa sobom. Snovi i kreativnost, želje i nadanja, prošlost i budućnost, dan inoć su samo dio njene, na momente, kompleksneličnosti koja želi da svojom poezijom na naljepšinačin obogati svijet u koji je tek zakoračila. Zbirka poezije ,,Stihom kroz život” predstavlja njen prvikorak, emocionalan, nebuntovan, neopterećenefektom, može se shvatiti kao snažna poetskaporuka, ali to je onda sfera njene književne misli,ponekad melanholična, ali ne i apatična, već vrloživa i živahna svijest o svijetu u kojem živi i koji jeokružuje. Tu je i sloboda kao najveći princip, kojise ponekad kosi čak i sa ljubavlju, a ostavlja prostora da razmislimo gdje se ta dva pojma sijeku, a gdje sasvim razilaze i da li se razilaze. ,,Stihomkroz život” je, pak, slobodna šetnja kroz rodnikraj pun magijskih boja, pretočenih u najljepšemisli mlade rožajske pjesnikinje.
U pogovoru ,,Stihom kroz život” profesor književnosti Veljko Đukanović daje svoj osvrt na naslovom „ Prvijenac vrijedan pažnje”
Mlada rožajska pjesnikinja Ermina Bibić je svojomprvom zbirkom pjesama „Stihom kroz život“ zakoračilau čarobni svijet poezije. Ova zbirka pjesama predstavljanjeno shvatanje smisla življenja, prolaznostiživota, značaja porodice u životu svakog pojedinca,ali prvenstveno govori o ljubavi, o svim njenim aspektimai uticajima na mladog čovjeka.Ljubav je nešto najljepše, najveća pokretačnasnaga čovjeka, ona prosto „vrišti“ da u svakom mladombiću pokrene bujicu osjećanja koja će se iskazatii ostvariti. Ali, isto tako, ljubav zna da bude gorkai opora, zna da razočara, da mladalački zanos, želje imaštanja pretvori u neizvjesnost i tugu. Tako se u ljubavnimpjesmama Ermine Bibić preplijeću radost ibol, očekivanja i razočaranja, sreća i tuga, nadanja istvarnost, i na taj način nam pjesnikinja daje do znanjada je ljubav najljepša pojava koja nam se dešava,aliistovremeno, ona može da bude i nešto što će nasrazočarati, zbog čega ćemo patiti i biti potišteni i usamljeni.Ali, upravo iz te usamljenosti, nastaju najboljemisli, jer kako reče slavni slikar Leonardo da Vinči:„Umjetnik mora da bude usamljen i treba budno daposmatra ono što vidi i mora da razgovara sa sobom,birajući najbolje“. U trenucima samoće Ermina razgovarasama sa sobom, u tim trenucima „razum se sasrcem svađa“; ljubav, koja je prirodni dar, pobjeđuje,kida dogme, predrasude, lance i okove, jer priroda jeod svega jača.
Iako je veliki broj pjesama ove zbirke posvećen ljubavi,nikako ne smijemo zanemariti pjesme koje suposvećene izvorima najvećih ljudskih vrijednosti. Tosu pjesme posvećene porodici, ocu, majci, sestrama,ali i profesorima, jer svi oni zajedno učestvuju u oblikovanju jednog mladog bića. U pjesmi Besmislenostratovanja, koja pored osnovnog ima i alegorijsko značenje, pjesnikinja se elegično odnosi prema moralnimvrijednostima koje je stekla u porodici u odnosu natrenutno stanje u društvu:
„Želim vrijednosti stare // želim ljubav, vjeru i poštovanje
// Neka nestanu ove što nas samo kvare //
nek se konačno završi ovo besmisleno ratovanje“ //
Pojam „ratovanje“ u pjesmi označava borbu unutarsamog pjesnika, traženje izlaza iz jednog haotičnogstanja u čovjeku. Pjesniku je uvijek usko u okvirimaobičnog života, teško mu je u njima, neshvaćenje, zato traži izlaz iz takvog načina življenja, traži nekidrugi svijet koji će biti ljepši i bolji. Meša Selimović jejednom rekao da su umjetnici jedini zahvalni teškomnačinu života jer se iz takvog stanja rađaju najboljaumjetnička djela. U trenucima usamljenosti i dijalogasame sa sobom, Emina razmišlja u čemu je svrha življenjai pita se: „Pa zašto živjeti ako život svejedno prođe“.
Njen odgovor je da treba više cijeniti život, živjetibez suza i laži, i slijediti svoje snove. Samo tako možemodoći do sreće, jer sreće nema ako samo jedan sebedaje. Kroz njenu poeziju provijava nada da ćemo bitibolji, da moramo biti najbolja verzija sebe.Poznata je Hipokratova izreka: „Umjetnost je duga,život je kratak“. Nadamo se da će ova zbirka poezijeErmine Bibić biti tek početak njenog umjetničkogstvaralaštva, koja je obilježila jedan trenutak u vremenuljudskog postojanja. Narednegeneracije će je radočitati i na taj način produžiti njeno trajanje.
