Redakcija Kažu da u Danskoj ima četiri godišnja doba. Jesen, jesen, jesen i zima. A i nebo, kao da je postavljeno naopačke, planine i brda su gore po nebesima, a oblak i magla dole. Malo je sunca ovdje, na kašičicu, tek toliko da sva ne zahrđa. Zgužvana i zgrčena je obala u fjordove, a nigdje brda, rijeke ni planine. A more, ko prozirne meduze, gmiže pjeskovitom obalom.
Zato se doseljenici ove zemlje rado vraćaju sjećanjima u prošlost. Tu u mislima, tražili su sunce da ih ogrije.
I Tahiru je dosadila ova jesen. Zagazio je u šezdesete godine starosti. Tijelo mu se vidno deformisalo, stomačić zaokružio, leđa pogrbila, lice pogužvalo, kosa osijedjela. I njegova supruga Jasmina je prolazila slične metamorfoze. Da, da, starost je polako naplaćivala svoj danak kod oboje.
Svaka nova jesen bivala je sve teža i teža, magle gušće i gušće, nemiri dublji i dublji, a život kraći i kraći. Valjda je to zbog magle koje se izmigolji iz ćupa Aladinovog, pa luta, osvaja i bjesni po okolini. A moćne su magle, mogu da zaklone sunce, sakriju jutro. Ni sumrak nije siguran ali jutra su joj najdraža. Tiho se iskrade iz noći i prostre po prostranstvu mačje krzno. Vlažnim sivilom zarobi i samo sunce. Magla ubija ljepotu rađanja novog dana, modrinu nebeskog prostora. Sve što je vidno ona potčinjava sebi.
A Tahir je u penziji, nije mu preostalo ništa drugo do jutarnje i večernje šetnje po gradu koji nije njegov. Otišao bi do obale mora koje nije njegovo, da meditira sa svojim mislima. Kao da ni život što ga je proživio do sada nije bio njegov, nego je vođen maticom sudbine. Njegova je bila mo`ra što je postajala magla.
A baš tu na obali, ljubav kopna i mora rađala je vjetar. Razlika u temperaturi začne onaj prvi drhtaj zraka, dok se pjena morskih valova zariva u kopno i tako vječno vode ljubav.
– A šta je magla?
– To je nedonošče koje nije imalo snagu da se vine u nebo i zaplovi modrim prostranstvom. Bolesni oblak je to koji se koprca po zemlji ko ranjen srndać i puže sve do obale da tu izdahne.
Na taj način teku Tahirove meditacije i razmišljanja o svemu u životu. Sam sebi postavlja pitanja i sam odgovara na njih.
– Jesam li lud?
– Ne, ja sam željan ljudskog razgovora, a bojim se ljudi.
– Zašto ih se bojiš?
– Previše sam emotivan. Osjećaji su mi puni lirike, a magla nije ništa drugo do moja tuga što mi je podarila loša karma. Zato ovako hodam u potrazi za sjećanjima. Hvatam se za slamku asocijacija da animiram veze koje me tada vraćaju u djetinjstvo, mladost, mladalaštvo…
A misli pretumbavaju romantizam u realizam, jure ka progonstvu, ratnim strahotama, boleštinama, surovim bojama života. A sudbina slaže kockice, tako je okice, lijepe kao plodovi divljeg kestena iz Banjalučke aleje uzdisaja, postavila u mulj fjorda negdje na zapećku svijeta. Umjesto sunca, dala mu je magluštine, ljubav mu skrila duboko u prašnjavim komorama sjećanja, a radost prosula kao punoglavce u žabokrečini jezera.
– A gdje je duga?
***
Izbjeglištvo je od Tahira stvorilo usamljenika, potpuno se otuđio od ljudi i družio samo sa porodicom. Najviše je volio biti sam i razgovarati sa sobom. Nije to bila doza nastranosti nego najviši stadij usamljenosti. Negdje je pročitao: kad se čovjek obraća bogu, onda je vjernik, kad se bog obraća čovjeku, onda je šizofrenik. Kad se čovjek obraća samom sebi, reklo bi se da je zbog usamljenosti prolupao, a kad to stavi na papir onda to ublaži nastranosti i nazove se romantizmom. Razgovarao je sa nekim drugim Ja u sebi, koji ga je savjetovao i pomagao mu da lakše prebrodi životne probleme. Bio mu je nešto poput nevidljivog zaštitnika. Otkuda on u njemu? Valjda je nastao kao produkt mnoštva knjiga koje je Tahir pročitao u svom životu. Iz obilja likova i karaktera, stvorio se jedan koji je bio onako po njegovom ukusu. Da je mogao birati bio bi taj drugi u sebi. Ovako im ostaje da hodaju noću kao dva mjesečara i razgovaraju.
– Imamo nešto slično Tales i ja. Stari filozof je volio noću šetati, gledati u nebo i posmatrati zvijezde. Jednom je bio toliko zanijet da je upao u jarak pored puta. Koprcao se blatnjav i izvlačio iz kanala, kad mu se obratila neka žena koja je vidjela taj događaj:
– E moj filozofe. Hoćeš da dokučiš zvijezde, a ne vidiš dva metra ispred sebe. – rekla mu je.
Tako je i Tahir volio posmatrati nebo. Eto, ovog ranog jutra crno je i teško ko kovački nakovanj. Daleko na nebesima nevidljivi kovač udara čekićem po usijanom mjesecu, dok iskrice zvijezda pršte po njemu. Mračno je kao u rogu, a po nebu frcaju žeravice zvjezdica.
Ili je to pečenjar kestenja? A, ispred njega na vreloj plati peče se kestenje. Iskre zvjezdice iz garavog bureta, a kroz rupe otiče lava topline i užarena svjetlost. Izbija svjetlost, tek se da nazrijeti, a kao da je prava svjetlost tu iza nje. Plašt mraka, kao šatorsko krilo prekrio je tu svjetlost. Tahir bi volio prislonit oko na zvijezdu i proviriti van, izvan vremena i prostora, pobjeći od magluština i hladnoće.
A pod zvijezdama leži čobanin, u ruci mu srp mladog mjeseca. Sa istoka nadire sivilo pepela. Prijete oblaci, te planine od luga i pepela, da će se roditi još jedan siv, oblačan dan.
– Upao sam u opasnu jamu od magluštine što me guši i davi. Da me neko vidio rekao bi:
„E moj bijedniku, pjesniče, maštaš o smrti, životu iza zvijezda, a ne vidiš sjaj života pored sebe.“ – razmišljao je Tahir.
(Fragment iz budućeg romana MAGLUŠTINE)
Denis Dželić, rođen 1954. godine u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Završio srednju školu elektro-tehničkog smjera i radio dvadeset godina kao skladištar. Devedeset treće prognan i od tad živi u jednom malom gradu Hundestedu u Danskoj. Za dobrovoljni rad u obučavanju djece iz Bosne i Hercegovine u osnovnoj školi dobio pohvalu danskog Ministarstva za izbjeglice, a četiri godine bio aktivan i u organizaciji ”Danska pomoć izbjeglicama”.
Objavljena književna djela
– Ptice iz fjordova – pripovijetke (2004) / ZaložbaBorovci, Ilirska Bistrica, Slovenija
– Paganski poeta – poetska proza (2006) /Bosanska riječ, Tuzla
– Bajka za Unu – roman (2010) /KNS – Sarajevo
– Astralni letovi – pripovijetke (2011) /KNS – Sarajevo
– Katarina i pjesnik – poetsko prozni roman (2013) /Redak, Split – Hrvatska
– Pulsiranje ljubavi – pripovijetke – (2015) / Planjaxkomerc – Tešanj
Više podataka o autoru vidjeti OVDJE
